Druga svečana sjednica Zaklade

U spomen na mladog, plemenitog i svestranog intelektualca Ivana Bulića, koji je svojom humanošću i zalaganjem za mlade i potrebite svakodnevno uljepšavao svijet, a koji nas je nažalost prerano napustio, nastavljena je lani započeta misija Zaklade Ivan Bulić.

Zaklada koja nosi njegovo ime, kako se Ivanov lik i djela nikada ne bi zaboravili, utemeljena je prije 14 mjeseci, a dosad je podupire 21 poznata tvrtka iz regije, kao i 76 fizičkih osoba.
Temeljna je zadaća Zaklade Ivan Bulić poticanje, olakšavanje i omogućavanje izvrsnima i najboljima, prvenstveno studentima, a onda i mladim istraživačima, profesorima, znanstvenicima, inženjerima, tehnolozima i svima drugima u struci da postižu zapažene rezultate u području pekarstva, slastičarstva, konditorstva i prehrambene struke općenito. Zaklada je, ove godine, izmijenila svoj temeljni dokument, Statut, na način da je nadopunila odredbe o svojoj svrsi i ciljevima. Osim što je angažirana na promicanju biotehnologije, prehrambene tehnologije i nutricionizma, sada iz svojih sredstava može dodjeljivati potpore i za druge plemenite, humane i društveno korisne ciljeve.

Trud i upornost mladih ljudi, njihovi rezultati i želja za novim spoznajama i ove su godine prepoznati i nagrađeni potporama Zaklade Ivan Bulić. Potpore, stipendije, priznanje i nagrade su dodijeljeni najboljim studentima te fizičkim i pravnim osobama koje svojim radom i projektima daju ili su dale poseban doprinos struci i društvenoj zajednici općenito.

Druga Svečana sjednica Zaklade Ivan Bulić održana je 6. prosinca 2018. godine u zagrebačkom Muzeju Mimara.
Svečanosti su prisustvovali svi članovi Zakladne uprave i Stručnog povjerenstva, svi nagrađeni izvrsnici i svi podupiratelji Zaklade Ivan Bulić.
Reprezentativnu su dvoranu i ovoga puta ispunile snažne emocije, od iskrene žalosti radi preranog gubitka drage i dobre osobe do neizmjerne sreće i ponosa nagrađenih koji donose dašak nade u bolje i sretnije sutra.
Intenzitet izraženih emocija najbolje se može opisati stihom velikog hrvatskog pjesnika Josipa Pupačića koji je napisao: „Ništa nije tako veliko i ljudsko kao tuga spojena s ljubavlju!“

Upravitelj Zaklade Vladimir Bulić u emotivnom je govoru pozdravio sve prisutne, a tajnik Zaklade Željko Rupić na topao način moderirao je svečani program.

Glazbeni dio programa, posvećen pjesmama koje je Ivan rado slušao, započeo je himnom svih studenata svijeta, Gaudeamus Igitur, u sjajnoj izvedbi operne dive Sandre Bagarić, uz pratnju profesora Darka Domitrovića.

Mlade nade hrvatske glazbena scene, polaznici škole pjevanja Husar&Tomčić, oduševili su uzvanike a capella izvedbom jedne od Ivanu najdražih skladbi, Bohemian Rhapsody grupe Queen.

Prigodnom glazbenom ugođaju doprinijeli su svjetski poznata violončelistica Ana Rucner i Vlado Kalember te ovogodišnje dobitnice nagrade i stipendije Nika Mutak i Katarina Filipan. Svoga se bratića Ivana prisjetio i Luka Bulić izvevši Baladu o Vasi Ladačkom, Đorđa Balaševića. Glazbeni je ugođaj uveličao i direktor Sektora sirovina tvrtke TIM ZIP, Andrej Hanžek na violini, a svoj je glazbeni talent pokazao i dekan Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta u Zagrebu, prof. dr. sc. Damir Ježek, zasviravši trubu u pjesmi Final Countdown švedskih rokera grupe Europe u kojoj su sudjelovali svi izvođači.

Koliko je vrijedilo Ivana imati za prijatelja, dirljivim su riječima dočarali Boris Kološ i Tomislav Šarić prisjetivši se zajedničkog odrastanja i brojnih događanja iz školskih dana.

Javna i svečana dodjela potpora, stipendija, priznanja i nagrada bila je središnje događanje Svečane sjednice koje se s nestrpljenjem iščekivalo.

U skladu s izmjenom Statuta, jednokratna potpora u iznosu od 15 000 kuna dodijeljena je Udruzi Farmica za dobrobit i zaštitu pasa i mačaka iz Našica, a odluku o potpori primila je gospođa Ivana Varkonji, predsjednica Udruge.

Jednokratna potporu u iznosu od 15 000 kuna, za nabavku tzv. „pametnih ploča“, dodijeljena je Prehrambeno-tehnološkoj školi u Zagrebu u ime koje je odluku o potpori primio ravnatelj Škole, gospodin Josip Šestak.

Stipendija u iznosu od 12 000 kuna dodijeljena je učenici 3. razreda Prehrambeno-tehnološke škole u Zagrebu Loreni Mayer koja se obrazuje za zanimanje pekar.

Prema prijedlogu Stručnog povjerenstva za izbor kandidata za dodjelu nagrada, priznanja, stipendija i potpora u sastavu prof. dr. sc. Damir Ježek, predsjednik, prof. dr. sc. Duška Ćurić, zamjenica predsjednika, prof. dr. sc. Damir Stanzer, dr. sc. Marija Carić i dipl. ing. Ivan Parać, Zakladna je uprava odlučila o listi kandidata za akademsku godinu 2018./2019.

Dobitnici stipendije u iznosu 15 000 kuna godišnje su:
Maja Rendulić 
(Stipendija za treću godinu preddiplomskog studija)

Katarina Filipan
Lucija Boras
Lucija Marić
Marija Gregov
Filip Zlatar
(Stipendija za prvu godinu diplomskog studija)

Andrea Buratović
Andrea Ljubić
Andreja Poljanec
Barbara Marić
Elena Mikolaj
Josip Morduš
Mateja Kobeščak
Valentina Magdić
(Stipendija za drugu godinu diplomskog studija)

Priznanje Zaklade Ivan Bulić za najbolji završni rad s naslovom „Ekstrakcija, karakterizacija i inkapsulacija funkcionalnih sastojaka ljuske crvenog luka“, plaketa i potpora u iznosu od 3000 kuna dodijeljeni su Ivani Dajčić.

Nagradu Zaklade Ivan Bulić za najbolji diplomski rad s naslovom „Primjena rogačevog kiselog tijesta u proizvodnji pekarskih proizvoda“, plaketu i potporu u iznosu od 5000 kuna osvojila je Nika Mutak.

Godišnja nagrada Ivan Bulić za najbolji doktorski rad na temu „Primjena nusproizvoda prehrambene industrije i inovativnih tehnologija u razvoju pekarskih proizvoda za oboljele od celijakije i šećerne bolesti“, plaketa i potpora u iznosu od 7000 kuna dodijeljeni su dr. sc. Bojani Voučko.

Najprestižnija Nagrada Ivan Bulić za životno djelo, plaketa i potpora u iznosu od 10 000 kuna dodijeljeni su gospođi prof. dr. sc. Žaneti Ugarčić, redovitoj prof. Prehrambeno-tehnološkog fakulteta Sveučilišta u Osijeku u mirovini, radi izvanrednih rezultata postignutih tijekom dugogodišnjeg rada u struci i sveukupnog doprinosa razvoju prehrambene tehnologije u Republici Hrvatskoj.

Stipendisti Barbara Marić i Filip Zlatar su, u ime svih nagrađenih, zahvalili zakladnicima i podupirateljima Zaklade na iskazanoj podršci i veličanstvenoj dodjeli istaknuvši kako se nadaju da je ova Zaklada kamen temeljac za buduće slične zaklade u raznim strukama na području Hrvatske.

Svi stipendisti i dobitnici priznanja i nagrada uključeni su odmah potom u Vijeće izvrsnosti Zaklade čija je zadaća daljnje planiranje i realizacija aktivnosti na području promocije važnosti i korisnosti Zaklade te doprinos u povezivanju i spajanju potreba realnog sektora s potrebama mladih znanstvenika i stručnjaka.

 

  • GOVOR VLADIMIRA BULIĆA, UPRAVITELJA ZAKLADE IVAN BULIĆ

    Uvažene dame i gospodo. Cijenjeni studenti.
    Poštovani Zakladnici i podupiratelji Zaklade Ivan Bulić.
    Dragi gosti. Dragi prijatelji.

    Hvala vam svima što ste danas s nama.
    Sa Zakladom Ivan Bulić.

    Skoro dvije i pol godine dijele nas od vremena kada je ovaj svijet ostao bez jednog mladog čovjeka koji je cijeli svoj kratki život svima oko sebe rado otvarao i darivao svoje srce i nesebično širio radost, osmijeh i dobrotu.

    Duge, preduge dvije i pol godine, duže i od same vječnost, ako bi pokušali zbrojiti sve one trenutke u kojima nam je tako jako, tako snažno i tako bolno nedostajala njegova dobrota, njegova nježnost i njegova blagost. Njegova prisutnost.

    Dvije i pol godine, nekad kraće i od sekunde koliko je još uvijek snažan i intenzivan osjećaj Ivanove blizine, njegov miris, njegov zagrljaj, poljubac, dodir i riječi „Volim te do neba, tamo gdje lete avioni“.

    A Ivan je tako iskreno, duboko, privrženo i snažno volio ljude, cijenio je znanje, obožavao je prirodu i životinje, a osobito i nadasve brinuo o svima ugroženima, nezaštićenima i potrebitima.

    Vjerovao je da je znanje i izvrsnost prvi i osnovni preduvjet da se napornim i upornim radom ostvare svi postavljeni zadaci, rezultati i uspjesi.

    Hvala vam dobri ljudi što ste ostali s nama i Zakladom i opet došli da zajedno činimo dobro u spomen na Ivana i njegovu posvećenost pravima mladih i njihovom pravu na znanje i budućnost, u spomen na njegovo uvjerenje da je izgubljen svaki dan u kojem čovjek ne nauči nešto novo i ne učini ništa da bi ovaj svijet bio bolje i ljepše mjesto za život.

    Hvala vam jer ćemo danas pomoći onima nesebičnima koji čuvaju ljudsku humanost od svakodnevnog habanja i virusa bezobzirnosti  i sebičnosti, pomoći ćemo onima koji će se sutra brinuti da nam zdrav i ukusan bude kruh naš svagdanji, a pomoći ćemo i onima koji svakodnevno sve više daju iako skoro ništa nemaju.

    Hvala vam što ste nastavili podupirati Zakladu, pa ćemo tako danas, zajedno, već drugi put, a tek nakon malo više od godine dana od osnivanja Zaklade Ivan Bulić, ove godine dodijeliti četrnaest stipendija, priznanje i dvije nagrade onim uvjerljivo i neprikosnoveno najboljima.

    S ponosom i dostojanstvom, danas ćemo zahvaliti i odati priznanje sedamnaestoro mladih ljudi za njihov rad, za trud, za samoodricanje, za njihove rezultate, potvrdit ćemo im da smo ponosni na njih i njihove uspjehe i da smo prepoznali njihove namjere da budu izvrsni, da svaki dan budu sve bolji i da su spremni na sebe preuzeti odgovornost za mijenjanje ovoga svijeta na bolje.

    Našom potporom ćemo njima i njihovim roditeljima bar malo pomoći da nastave tim teškim, najtežim putem do kraja, jer mladost i znanje su najbolji put ka uspjehu i sigurnoj budućnosti.

    Zahvalit ćemo i odati naše duboko poštovanje jednoj dami, znanstvenici, profesorici, zaljubljenici struke i znanja koja je cijeli svoj život i radni vijek posvetila upravo tom znanju i širenju znanja, prenosila ga mnogim generacijama svojih studenata, a osnivanjem i dugogodišnjim rukovođenjem Kongresa Brašno-kruh mijenjala, godinama uporno i ustrajno mijenjala i promijenila naš mali svijet mlinarstva, pekarstva i slastičarstva na bolje. U Hrvatskoj, u regiji, u Europi i šire.

    Neka danas, ali i sutra i mnogi, u ovom muzeju pohranjeni, tisućljetni artefakti povijesnih i suvremenih izvrsnika umjetnosti iz cijeloga svijeta, iz svih kolekcija Muzeja Mimara, svjedoče o nasušnoj potrebi našega svijeta i našoj spremnosti potpore takvim ljudima koji su spremni dati cijeloga sebe za jedan mali korak napretka u traženju boljeg i sretnijeg svijeta.

    Sjetimo se danas Ivana i čujmo, njemu u spomen, njegove najdraže pjesme i omiljenu glazbu koje je volio slušati, ali i svirati svojim roditeljima.

    Da je moj sin Ivan danas tu, bio bi ponosan, bio bi radostan i sa svojim širokim i iskrenim osmijehom bi rekao da je ovaj skup ljudi, s toliko mladih fokusiranih na znanje i izvrsnost, najbolja potvrda da će naš svijet sutra biti ljepši i bolji.

    Dame i gospodo, hvala vam na tome.  Dobro nam došli.

  • NAGRADA IVAN BULIĆ ZA ŽIVOTNO DJELO

    Prof. dr. sc. Žaneta Ugarčić, redovita profesorica Prehrambeno-tehnološkog fakulteta Sveučilišta u Osijeku u mirovini te professor emeritus Akademije tehničkih znanosti Hrvatske, diplomirala je 1971. godine na Tehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Nakon stručnog usavršavanja u Švicarskoj, gdje je izradila i obranila svoju doktorsku disertaciju u znanstvenom području tehničkih znanosti, 1985. godine vraća se u Hrvatsku.
    Dugo godina je na Prehrambeno – tehnološkom fakultetu u Osijeku vodila katedre vezane uz proizvodnju i preradu brašna i žitarica, a predavala je i na Prehrambeno – biotehnološkom fakultetu u Zagrebu od 1992. do 1996. godine.
    Njen znanstveni potencijal, kao i uspješnost u edukaciji studenata, prepoznat je u Rektoratu Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku 2001. godine, kada je imenovana Prorektoricom za znanost i na toj funkciji ostala do 2005. godine. Posebno se istaknula u unaprjeđenju i promociji struke na međunarodnom nivou organizacijom i uspješnim vođenjem međunarodnog Kongresa “Brašno Kruh”, kao predsjednica organizacijskog i znanstvenog odbora.
    Među brojnim nagradama i priznanjima koje je zaslužila tijekom svog dugogodišnjeg rada, 2010. godine dobila je nagradu za životno djelo „The Power of Knowledge“ od Akademije tehničkih znanosti Hrvatske, kada je postala i njezin počasni professor emeritus.
    Uvijek je bila i još je zaljubljenik u struku, svojim radom omogućila je razvoj brojnih stručnjaka u području prehrambene industrije, a svojom ekspertizom uvijek je bila spremna pomoći u rješavanju problema u pekarskoj struci pa joj se stoga dodjeljuje ova prestižna nagrada.
  • GOVOR NAGRAĐENIH

    Poštovani zakladnici, podupiratelji i svi ostali uzvanici.

    U ovoj svečanoj prilici, Barbara i ja vas želimo pozdraviti i zahvaliti vam se u ime svih stipendista, u ime svih koje ova Zaklada podupire, nagrađuje i prepoznaje kao vrijedne učenike, studente, akademike, ali i kao običnog čovjeka koji svojim radom, trudom i zalaganjem pokušava pridonijeti zajednici, struci i cjelokupnom okruženju.

    Drago nam je da se trud mladih ljudi cijeni i prepoznaje, ovakva podrška nam daje dodatnu motivaciju za daljnje uspjehe i ostvarivanje sebe kao boljih osoba. Mladi ljudi su budućnost, isto kao što je bio i Ivan, mlad i ambiciozan, čovjek koji je “prolazio kroz zidove” u ostvarenju svojih snova i nije pristajao na prosječno. Stoga ovim putem preporučujem svima koji još nisu da pročitaju njegovu priču.

    Priča je dirljiva i inspirativna te nam potvrđuje kako mladi, odnosno „mali“ ljudi stvarno mogu mijenjati svijet, motivirati druge i to počevši s najmanjim djelima.

    Kada sam nedavno upoznao gospodina Bulića pričali smo o svačemu i jedna od stvari je bila pogled na danas i na sutra, na budućnost. Gospodin Bulić mi je rekao: „ Iz onoga što je bilo, iz toga se uči, a bitno je ono što će tek biti i na to se treba koncentrirati.“

    Drago mi je da usprkos vrlo bolnoj situaciji obitelj Bulić i dalje djeluje baš s takvim stavovima, baš onako kako bi volio njihov sin Ivan. Veliko hvala Zakladi na organizaciji i na samoj ideji koja je neizmjerno humana i plemenita.

    Želimo vam se zahvaliti i na ovako veličanstvenoj dodjeli kakvu nismo mogli ni sanjati. Nadam se da je ovo samo kamen temeljac za buduće slične zaklade u raznim strukama na području naše države jer ovakvih zaklada nedostaje, a dobrobit su za cjelokupno društvo. Pozitivne emocije koje trenutno proživljavamo izuzetno su važne za uspješnost jer potiču kreativnost, samopouzdanje i upornost.

    Hvala vam na tome i za kraj, uz ovo naše hvala, dajemo vam i jedno veliko obećanje da ćemo nastaviti raditi kao i do sada, ali se i unaprjeđivati iz dana u dan. I mijenjati svijet na bolje.

    Barbara Marić i Filip Zlatar

  • O IVANU

    Tomislav
    Kad se prisjetimo nekih „stresnih“ situacija u našim životima – odabir srednje škole i priprema za prvi dan sigurno su jedni od tih trenutaka.
    Ono što me najviše mučilo bilo je hoću li naći nove prijatelje.
    Već prvih dana, istaknula se jedna osoba. Ivan. Naprosto, od samih početaka, on je bio osoba koja je taj novi korak u životu mlade osobe pojednostavila, olakšala i učinila zabavnim. Jedno divno prijateljstvo se rodilo. Ivan je bio toliko prirodan, iskren, opušten, pozitivan i zabavan da su stvari jednostavno krenule svojim prirodnim putem.
    S Ivanom sam proveo nebrojene školske sate zajedno u klupi, sate koji su uvijek bili ispunjeni smijehom i koje ću uvijek pamtiti.
    Spačke, šale i zajednički interesi snažno su nas povezali. Jedna od mnogih tema koje su nas povezale bila je i ljubav prema automobilima i motorima. Toliko rasprava o tome koji je brži, jači, lakši… nikad kraja…

    Boris
    Kod Ivana sam obožavao što je znao voljeti iskreno i bez kalkulacija, a to je nešto što s iskustvom života sve više prepoznajem kao rijetku osobinu. Kad je volio, volio je svim srcem i bez razmišljanja, davao je nesebično i tu bih osobinu opisao kao nešto veličanstveno što kod ljudi danas lagano izumire.
    Upoznali smo se u Sheratonu, ne sjećam se večere, ali se sjećam njegovog oduševljenja kad sam mu ponudio da ga odvezem doma, a istu večer smo se tek upoznali; tu je bio KLIK nakon kojeg smo se „skužili“, a kasnije kroz putovanja i ljeta upoznavali, družili i bratski voljeli.

    Tomislav
    Ivan je uvijek bio onaj koji me „centrirao“ nazad na pravi put kada sam zalutao. Koliko god smo se voljeli zabavljati u školskoj klupi, Ivan je znao kada su znanje i uspjeh bitniji i kada treba malo stisnuti.
    Toliko divnih Ivanovih vrlina, previše da se sve nabroje, mene su oblikovale kao osobu. Kaže jedna stara narodna poslovica „s kim si takav si“. Neizmjerno mi je drago da sam dio svog zemaljskog života proveo s Ivanom i da mogu reći, barem djelomično – da, takav sam zbog Ivana.

    Boris
    Jednom su se prilikom on i Ante Čačić vozili po Dubravi, nazvali me u gluho doba noći jer su gladni, a ja sam se spustio s dva velika sendviča. Ivan je bio izvan sebe jer u Beču toga nema, u Beču sendvič trebaš otići kupiti. Te male stvari toliko su ga dirale, tako im se znao razveseliti da te motivirao da to isto napraviš opet. Svojom te iskrenošću toliko osvojio da si poželio ponovno osjetiti tu pozitivnu energiju.
    Ako si ti bio TAJ u njegovu društvu, morao si paziti kad pričaš o svojim željama jer bi prvu sljedeću priliku iskoristio da ti pokloni tu želju. Znao je primiti, a još je više znao podijeliti.
    Znao je podariti osjećaj da si važniji od najvažnijih stvari uopće.
    Frajer je bio, a ostao je primjer kako bi pravi prijatelj trebao izgledati…

    Tomislav
    Nakon srednje škole, život nas je odveo na različite strane svijeta, ali uvijek smo ostali bliski. Na Ivanovoj svadbi, na kraju večeri kada je većina gostiju otišla, na recepciji hotela sjedili smo Ivan, Ratko i ja, jedan do drugoga, kao u školskoj klupi.
    Komentirali smo, eto, tko bi rekao, nakon toliko godina, da ćemo nas trojica opet sjediti ovako, zajedno, kao u školskim klupama i kako nam je bilo lijepo. Ivan se u jednom trenutku okrenuo prema meni i rekao, „volim te buraz“.
    To vam je Ivan, neizmjerna ljubav. Ivane, hvala ti na svemu, volim i ja tebe buraz…

  • IMPRESIJA IVANE VARKONJI, PREDSJEDNICE UDRUGE FARMICA

    Ivane, hvala ti do neba…tamo gdje lete avioni.
    Ponosni smo i puni osjećaja koje ne znamo opisati. Tuga, nevjerica, snaga, bol i ljubav naizmjence. Netko to gore vidi sve, rekao bi jedan od tvojih omiljenih kantautora. Tako ste ti, tvoji roditelji, supruga, prijatelji, Zaklada, vidjeli nas. Mi smo premaleni da bi bili viđeni, predaleko da bi bili prioritet. Mnogima, ali ne tebi. Tebi koji si, kao i mi, bio mali čovjek s velikim ambicijama i željama. Tebi koji si vidio, nisi zažmirio, na one nemoćne…one koji si sami ne mogu pomoći. Želimo ti reći da je svaki naš pas tvoja Dora i tvoj i Ivanin Kimi. Ako ste ikada pomislili da im se nešto može dogoditi, znate kako je nama svaki dan. Odlaze nam pred očima, iznenada. Ostajemo nemoćni…kao tvoji roditelji, Ivana, prijatelji…iza tebe. Pitajući se dali smo mogli više, dali bi išta bilo drugačije…
    Bio si velik čovjek jer su te odgajali veliki ljudi. Riječi tvog oca do Slavonije su nam odzvanjale u ušima i još su tu. Bit će zauvijek. Kada padnemo i pomislimo da ne možemo više, da se cijeli svijet urotio protiv nas, da smo nesretni jer nemamo struju na Farmici, vodu, da ne možemo platiti veterinarske račune… sjetit ćemo se kojim očima nas gledaju tvoji bližnji i kako nas gledaš ti. Jer znamo da nas vidiš, kako drugačije objasniti da si baš nas izabrao i dao koordinate ljudima iz Zaklade da dođu do nas? Neka te nasmije svih 60 repića koji danas slave tebe. Dugo ćemo im pričati o onome što si proživio i o onome što se događa iza tebe…
    Hvala obitelji Bulić i svim sponzorima Zaklade.

  • GOVOR ZAHVALE PROF. DR. SC. ŽANETE UGARČIĆ

    Poštovani zakladnici, cijenjeni uzvanici.
    Uvažene dame i gospodo.

    Velika mi je čast i radost što mi je dodijeljena Nagrada za životno djelo Zaklade Ivan Bulić. Posebno sam ponosna što mi Nagradu dodjeljuje upravo ova Zaklada koja promovira podupiranje i pomoć mladim ljudima u stjecanju najnovijih spoznaja i znanja u struci u kojoj sam provela svoj radni vijek. Velika hvala Upravi i Stručnom povjerenstvu Zaklade na toj časti.
    Zahvaljujem i Prehrambeno-tehnološkom fakultetu u Osi-jeku i mojim suradnicima na Fakultetu bez kojih ne bi mogle biti provedene moje ideje i projekti.
    Posebnu zahvalu upućujem tvrtki TIM ZIP, na čelu s gospodinom Vladimirom Bulićem, na višegodišnjem pokroviteljstvu, podršci i dugogodišnjoj uspješnoj suradnji u organizaciji Kongresa „Brašno Kruh“, kao i donacijama u opremanju Laboratorija za proizvodnju i preradu brašna na Prehrambeno-tehnološkom fakultetu u Osijeku. Zajedno smo kroz mnoga predavanja na kongresima i na raznim događanjima u TIM ZIP-u promovirali nova znanja, nove tehnologije i razmjenjivali iskustva.
    Zahvaljujem i mojoj obitelji na podršci, razumijevanju i strpljivosti.
    Danas sam ponosna što moji studenti, diplomanti i doktorandi, koji su ostali u struci, imaju vodeću ulogu u tvrtkama ili imaju uspješne svoje vlastite tvrtke.
    Iako sam već pet godina u mirovini, moj interes i zanimanje za događanja i mlade, pametne i nadarene ljude u našoj struci nisu prestali. I dalje vam moje iskustvo i pomoć stoje na raspolaganju.

    Hvala lijepa!