„Danas nam je zadaća konstatirati još jednom da obrazovanje nije priprema za život. Obrazovanje jest život! I da je dobrota, više od svega, kako se odnosimo prema drugima! Stari su nam Grci od dva pojma, philos – prijatelj, ljubitelj i antropos – čovjek podarili imenicu filantropija, značenje koje svi znamo, no podsjećam da ona u svojoj biti sadrži i tri prelijepa hrvatska pojma – čovjekoljublje, dobrotvornost i dobrohotnost.
Kada njima dodamo i pojam znanja i izvrsnosti te sjećanje na mladoga, dobroga znalca, čovjeka koji nas, od 2017. godine, okuplja svakoga prosinca, kompletirali smo razloge zbog kojih smo danas ovdje. Zbog dobrote i znanja!“, riječi su kojima je moderator Željko Rupić napravio uvertiru u ovogodišnju svečanost Ivanove Zaklade.
Šesta svečana sjednica Zaklade Ivan Bulić, koja obilježava petu obljetnicu utemeljenja, upriličena je 8.12.2022. godine u zgradi Hrvatskog državnog arhiva, u najznačajnijoj palači hrvatske secesije, staroj gotovo stotinu godina, pod četiri stupa na kojima se ponosno uzdižu četiri sove koje nose globuse, simbolizirajući neupitnu važnost i ljepotu znanja u svoj svojoj suštini.
Ove godine Zaklada je ponosno dodijelila čak 34 potpore čime su u prvih pet godina postignute sljedeće impozantne brojke: 91 studentska i 17 učeničkih stipendija, 6 priznanja za završni rad, 7 nagrada za diplomski rad, 7 nagrada za doktorat, 2 nagrade za životno djelo, 3 potpore osnovnim školama, 9 potpora srednjim školama, kao i brojne druge potpore plemenitim, humanim i društveno korisnim programima i projektima društvene zajednice općenito.
Ove brojke ne bi bile moguće bez presudne pomoći podupiratelja, donatora i simpatizera od kojih je mnogima pripala čast uručenja zasluženih nagrada.
Za poseban glazbeni program, po mnogima najljepši i najemotivniji dosad, pobrinuli su se prijatelji Zaklade: Sandra Bagarić i Darko Domitrović, Đani Stipaničev, Lea Dekleva, Luka Bulić, Nika Došen, Andrej Hanžek te klapa Kampanel.
Običavano je na ovim prosinačkim druženjima čuti pozdravni govor upravitelja Zaklade, a svoje su priče o Ivanu rado podijelili njegovi najbliži prijatelji Krešimir Nevistić i Andrija Antić.
S obzirom na izrazito velik broj dodijeljenih potpora, pljesak gotovo da nije jenjavao u prostoru ispunjenom ponosom i emocijama.
Potpore u iznosu od po 20 tisuća kuna dodijeljene su Srednjoj školi Stanka Ožanića u Zadru i Srednjoj školi Kralja Zvonimira u Kninu za učeničke projekte proizvodnje suhih keksa.
Potpora u iznosu od 10 tisuća kuna otišla je u ruke Osnovnoj školi Fran Galović, Zagreb za pomoć učenicima slabijeg imovinskog statusa, a potpora od 20 tisuća kuna uručena je Osnovnoj školi Čazma za obnovu inventara nakon poplave.
Srednjoškolci Gabrijela Gambiroža (Srednja strukovna škola kralja Zvonimira Knin), Lorena Živković (Poljoprivredno šumarska škola Vinkovci), Patrik Čemešljević (Srednja strukovna škola Antuna Horvata Đakovo), Šime Mašina (Poljoprivredna, prehrambena i veterinarska škola Stanka Ožanića Zadar) i Valentina Novinc (Poljoprivredno-prehrambena škola Požega) zasluženo su preuzeli stipendije u pojedinačnom iznosu od 12 tisuća kuna za godinu.
Potpora u iznosu 60.000 kuna uručena je Gloriji Malin, predsjednici Udruge za zaštitu životinja S-PAS iz Trstenika.
Uslijedile su stipendije studentima Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u pojedinačnoj vrijednosti od 15 tisuća kuna godišnje.
Stipendije za 2. godinu preddiplomskog studija uručene su Amaliji Danjek i Hani Petrlik, a za 3. godinu preddiplomskog studija nagrađen je Roko Rogošić.
Svečanosti su prisustvovali i dobitnici stipendija za 1. godinu diplomskog studija: Iva Mađarić, Katja Radolović, Sara Gabelić, Dominik Matijević, Monika Bestvina, Petra Tuksar, Marko Belavić, Maja Zečević i Barbara Tuzla.
Svoje su studentske potpore ponosno preuzeli i nagrađeni u kategoriji 2. godine diplomskog studija: Nikša Bekavac, Nikolina Grgić, Martina Novak, Iva Marinović, Renata Mavrić, Lara Skef i Gloria Kovač.
Priznanja za najbolji završni rad u iznosu od 3.000 kn dobili su:
Vedrana Pleš za rad s naslovom „Utjecaj temperature ekstrudera na masu i dimenzije 3D tiskanih snack bezglutenskih proizvoda od žitarica“ i Shefkije Doroci za rad „Razvoj inkapsulacijskih sustava ekstrakta dobričice (Glechoma hederacea L.) i njihova inkorporacija u bombonske proizvode“.
Nagradu u iznosu od 5 tisuća kuna za najbolji diplomski rad zaslužila je Sofija Iveković za naslov „Svojstva kvalitete trodimenzijski tiskanoga snack proizvoda obogaćenoga fermentiranim posijama pšenice i amaranta“.
Godišnje nagrade Ivan Bulić za najbolji doktorski rad u iznosu od 7.000 kn predane su u ruke:
dr. sc. Deniju Kostelcu za doktorat s temom „Formulacija i razvoj višeslojno mikroinkapsuliranoga probiotika s ciljanim učincima na zdravlje“ i dr. sc. Mateji Habuš za rad s temom „Razvoj trodimenzijskih tiskanih proizvoda od žitarica obogaćenih obrađenim pšeničnim posijama“.
U ime svih dobitnika stipendija, priznanja i nagrada Zakladi su zahvalili studenti 2. godine diplomskoga studija Iva Marinović i Nikša Bekavac.
Uz premijernu izvedbu autorske pjesme „U ljubavi je moć“, za koju je glazbu napisala Lea Dekleva, do suza je ganula i interpretacija kultnih „Mostarskih kiša“ Pere Zupca u aranžmanu Ivanova bratića, Luke Bulića.
U sjaju zvijezda, kako i priliči, završio je službeni dio druženja.
„Zvijezda sja za nas“ naslov je skladbe koju je komponirao prof. Darko Domitrović za Ivana, njegovo nasljeđe i njegovu Zakladu, a premijerno ju je ovom prigodom izveo sjajan bend Zaklade.
-
GOVOR VLADIMIRA BULIĆA, UPRAVITELJA ZAKLADE IVAN BULIĆ
Poštovane dame i gospodo.
Dragi studenti, znanstvenici, profesori.
Uvaženi zakladnici i podupiratelji Zaklade.
Cijenjeni glazbenici, dragi svi moji timzipovci.
Dragi i dobri ljudi, dragi prijatelji.Dobro došli na šestu Svečanu sjednicu Zaklade Ivan Bulić.
Šesta sjednica Zaklade za nas koji smo sa Ivanom živjeli, poznavali ga, voljeli ga i nas kojima je bio sav smisao naših života, znači i šest godina bez Ivana, šest godina dugih kao šest stoljeća.
Šest godina tuge i boli, ali i šest godina iznimnog ponosa na sve što smo svi mi zajedno, mi koji smo danas ovdje, učinili u spomena na Ivana, sa Ivanovim imenom na usnama, sa Ivanovim likom u mislima i s ljubavlju i poštovanjem za Ivana u našim srcima.
A učinismo dame i gospodo mnogo lijepih, plemenitih i humanih djela, dostojnih Ivanove dobrote, brige, blagosti i ljubavi koje je imao za sve ljude oko sebe, osobito one potrebite, dostojno njegove volje i upornosti i dostojno izvrsnosti kojoj je uvijek stremio, a nikada ne odustajao.
I dalje ćemo tako činiti, i danas smo se zato okupili i zato vam svima beskrajno hvala, hvala što ste i dalje s nama, hvala što niste odustali, hvala vam što i dalje razumijete i želite biti dio ove dobrote koju zajednički stvaramo, zajednički dijelimo i zajednički njegujemo.
Danas će opet tužna radost i izniman ponos ispuniti i osvojiti ove divne secesijske dvorane, ljepotom i skladom dostojne dobrote i ljepote onoga što se ovdje upravo događa, a nama koji sve ovo pripremamo i omogućujemo, ali i onima zbog kojih smo svi danas ovdje i za koje to sve radimo, mnoga srca zatreperit će od radosti i ponosa, mnogi pogledi zamutit će se suzama ganuća, empatije i dobrote, a mnoge glave zasluženo će, visoko, radosno, ponosno i dostojanstveno dignuti čela zbog javne potvrde njihove posebnosti, upornosti, marljivosti i izvrsnosti.
Dragi naši i poštovani laureati, dragi učenici, studenti, bakalari, magistri i doktori znanosti, dragi profesori, dragi dobri ljudi, zaštitnici svih potrebitih, ljudi i životinja, ovo je danas vaš dan, ovo danas je zbog vas i za vas.
Danas vam zahvaljujemo za vaš nesebičan i uporan rad, vašu upornost i kreativnost, vašu nepokolebljivost i vašu hrabrost da otvorenim umom budete spremni za sticanje nekih novih znanja i stvaranje novih vrijednosti i dobrota.
Želimo da znate da smo te vaše vrijednosti prepoznali, da ih cijenimo i poštujemo, da ih trebamo i da niste sami, da smo uz vas na vašem životnom putu kojeg ste izabrali, onom težem putu, putu hrabrosti, putu kojim mnogi ne žele i ne mogu ići, putu punom prepreka i tegoba, ali jedinom putu znanja, ponosa, dostojanstva i ljubavi.
Jer ljubav je to što nas spaja.
Ljubav prema istini, ljubav prema znanju, ljubav prema profesiji, ljubav prema svemu što nas okružuje, ljudima, životinjama i prirodi.
Hvala vam na tome i čestitam vam na vašim postignućima.
To što radite i kako to radite je garancija naše ljepše i mirnije budućnosti.Hvala vam svima. Dobro došli i sretno.
-
PRIČE O IVANU
ANDRIJA
Koliko god teško bilo popeti se na ovu govornicu i pričati o Ivanu, dok sam pripremao ovaj govor prisjetio sam se koliko je Ivan bio pozitivan, pun energije, iskrenosti i jednostavnosti te sjajno društvo svima s kojima se družio.
Dolasci na sjednice ove Zaklade na koju smo svi ponosni, kao i druženja „Kluba prijatelja“, stalno nas podsjećaju na Ivana te, iako on više nije fizički s nama, i dalje se radi njega sjajno družimo i prisjećamo priča koje kao da su se jučer dogodile. Ivanov sam prijatelj od srednje škole, a svoju ću priču o njemu početi time kako me, negdje pred završetak studija, jednom prilikom uhvatio i na onaj njegov inteligentan i interesantan način upitao: „Buraz, je’l ti znaš da se ja ljutim na tebe? Na što sam ja, malo u šoku, čekao poantu i zaključak, a on me priupitao ZAŠTO mu još u srednjoj školi nisam rekao da je golf najbolji sport na svijetu. Brzo je to krenulo na šalu i zafrkanciju, uglavnom, Ivan je našao novu „igračku“. Ono što je bilo interesantno gledati sa strane način je na koji je Ivan prihvatio golf i fokusirao se na taj sport jer to je bio primjer kako je Ivan prihvaćao i bavio se stvarima koje su ga zanimale i zabavljale.
KREŠO
Dragi moj Ivane, nakon pet svečanih sjednica Zaklade, došao je i na mene red da kažem par rečenica…
i nemoj mi se smijat „odozgo“…Slovo R i dalje nisam naučio…Upoznao nas je moj košarkaški kapetan, a naš zajednički veliki prijatelj (Boris), a znaš da kapetani oko sebe skupljaju samo „najbolje igrače“…I tako je priča krenula…Izlasci i druženja…Dovoljno je bilo reći “Ivan je u Zagrebu, idemoooo…“ Njegova pojava i osmijeh od uha do uha uvijek su vukli na pozitivu…a ta pozitiva uvijek je vukla na druženje i uživanje u društvu s Ivanom; ljetna druženja u Šibeniku…“Gdje si, dolaziš?“ U bazenu vaterpolo, odbojka, u dvorištu roštilj, muzika trešti…trenuci koji ne prolaze s godinama, nego ostaju za pamćenje…Ivan je skupljao oko sebe prijatelje i ekipu. Danas u ovom užurbanom tempu i načinu života nemam puno prijatelja koji spajaju i skupljaju…a TI SI TO RADIO…a radiš i danas…
ANDRIJA
Ljevak kao i ja, bio je jedan od rijetkih s kojima sam mogao isprobavati i komentirati različite palice (iako ih je on u to vrijeme proučavao i više od mene, čime se ne može puno ljudi pohvaliti). Jedan je od dvoje ljudi s kojima sam se dopisivao za vrijeme golf turnira, jer tko normalan gleda s takvim zanimanjem golf turnir na TV-u?!
Runde s Ivanom, koje smo igrali par puta godišnje, strašno mi nedostaju, a kao zadnji primjer njegove nesebičnosti i karaktera, koji ću vam danas ispričati, taj je da Ivan nije bio neki ljubitelj piva, ali bi nakon naših rundi golfa svaki put sa mnom popio bar jedno, znajući koliko me to veseli. Nije htio kvariti zabavu.
KREŠO
U Beču – europsko prvenstvo u nogometu 2008. godine, ma ne, nije bilo u Zagrebu, bilo je u Beču, ali uz našeg Ivana imali smo osjećaj kao da smo u kvartu – kakvu je atmosferu i zezanciju složio…Sretan, ponosan i razgaljen od dragosti budući da su njegovi prijatelji u „njegovom Beču“. Prijatelju, ta slika gdje smo svi zajedno zauvijek će visiti na zidu mog ureda. Na dan mog i Dijaninog vjenčanja, javljaš: „ Frka mi je neka, kasnimo Ivana i ja.“ Osjećam – neka frka je. „ Ma polako prijatelju, stići ćeš..“ Ne, ne, ne, nije tu bilo govora da ćeš neki izgovor naći, znao sam da ćeš, i u svojim problemima i poteškoćama, doći. Uvijek si dolazio. Vidim te, dolaziš, širiš onaj svoj osmijeh i kako to opisati..
ANDRIJA
Nakon govora o golfu i prisjećanja na Ivana, htio bih čestitati svim dobitnicima stipendija, nagrada, priznanja i potpora na postignutom uspjehu te vam u isto vrijeme, kao mladim ljudima koji krećete u život, preporučiti da se čim više krećete naprijed na način na koji je to radio naš prijatelj Ivan – s osmjehom od uha do uha.
Volimo te buraz.
KREŠO
Što da Ti ja kažem danas, moj Ivane?
Danas, „neki novi klinci” tvoje ime izgovaraju, a mi, prijatelji tvoji, dogodovštine im naše prepričavamo. Tvoju pozitivnu energiju želim svima prisutnima prenijeti. Toliko dobrih djela i potpora nastaje i stvara se u IME TVOJE…
Osjećam te i danas, sad i tu, s nama si i kad te nema. Fališ.
Krešimir Nevistić i Andrija Antić
-
ZAHVALA U IME NAGRAĐENIH
NIKŠA
Poštovani Zakladnici, podupiratelji, donatori i simpatizeri Zaklade Ivan Bulić.
Uvaženi gosti, a posebno cijenjena obitelji Bulić.Pripala nam je čast da Vam ove posebne godine, u kojoj Zaklada Ivan Bulić, tvrtka TIM ZIP i Richemont klub Hrvatska obilježavaju svoje jubileje, u ime svih stipendista zahvalimo na ovim vrijednim stipendijama, nagradama i priznanjima koje već 5 godina nesebično pružate. Ovdje nas je danas okupilo nečije velikodušno i nesebično djelo koje je mnogo više od njegove same materijalne vrijednosti.
IVA
Ivan i njegov život su poticaj, motiv za izvrsnost, inspiracija i nit vodilja daljnjeg razvoja i angažmana svih ovdje nagrađenih studenata.
Iz velike tragedije izgraditi tako predivnu, ali vrijednu i sjetnu stvar, mogu samo najhrabriji i oni kojima je najviše stalo.
Toliko ljubavi, snage i ustrajnosti uloženo je u ovu priču te smo neizmjerno zahvalni biti dio nje. Boriti se protiv struje, isticati u masi i stremiti ka izvrsnosti, ono je čemu vrijedi težiti, ne samo u obrazovanju, već i za života.
NIKŠA
Priča o Ivanu ne uči nas samo izvrsnosti, već, prije svega, kako biti plemenit, pun empatije, humanosti, ljubavi prema drugima. Plemenit je čovjek onaj koji razmatra drugačije ideje i ideale, koji se suzdržava od brzih prosudbi i daje sve od sebe kako bi razumio ljude i njihove situacije. Onaj koji sa strane ostavlja vlastitu promociju i usredotočenost na sebe, a slavi i bodri tuđe uspjehe.
Takav je bio Ivan. Takve ideale danas promiče ova Zaklada koja nosi njegovo ime.
Još jednom, hvala Vam što nas usmjeravate na pravi put.
IVA
Vaša nas velikodušnost nadahnjuje da radimo isto – pomažemo drugima te vraćamo zajednici i ulažemo u budućnost. Nadamo se da ćemo jednog dana pomoći budućim generacijama u ostvarenju svojih snova, baš kao što Vi podupirete nas i omogućavate da se naši snovi ostvare.
Čast nam je s ponosom predstavljati vrijednosti na kojima je ova Zaklada izgrađena, na vrlinama čovjeka koji joj je dao ime – upornost, humanost, plemenitost, marljivost i neiscrpna želja za znanjem, koje nas inspiriraju da rušimo vlastite granice i ostvarujemo nemoguće.
Iva Marinović I Nikša Bekavac
-
GOVOR ZAHVALE GLORIJE MALIN, PREDSJEDNICE UDRUGE S-PAS
Izuzetna mi je čast stajati ovdje pred svima Vama.
Prije 10ak godina započeo je moj volonterski život i tada ni u najvećim dječjim snovima nisam očekivala da će udruga S-PAS postojati i da će imati ovakve rezultate iza sebe.
Upravo zbog rezultata našeg truda, rada, odricanja i ljubavi prema životinjama stojim ovdje.
Svaki put kada ponovno pričam našu priču imam knedlu u grlu, ponosna na svoje cure i svaki spašen život i svaku promijenjenu sudbinu.
Posebna je čast biti danas ovdje, posebice zbog priče koja stoji iza ove Zaklade.
Čitajući priču o Ivanu i njegovom životu u puno sam odlomaka pronašla sličnosti sa sobom.
Posebno me dotakla rečenica kako je za života uvijek znao postići ono što je zacrtao. Jer upravo je takva bila mala Gloria. Odrasla sam u maloj sredini, djetinjstvo je tema o kojoj mi je teško govoriti, no imati roditelje i odrastati uz ljubav i sigurnost nešto je što svako dijete na ovom svijetu zaslužuje.
Kada život i sudbina pomrse karte, život te natjera da odrasteš prijevremeno. Sve što sam kao dijete i sada kao mama jednog dječaka naučila je da nikada ne smiješ odustajati od svojih ciljeva i težiti da živiš ono što jesi, baš kako je i Ivan to činio.
Kroz ovaj volonterski život tisuće pasa prošlo je kroz naš dom. Nažalost, stotine nisu uspjele, svaki od njih otišao nam je u rukama. I baš zato što su odlasci teški i bolni, tek tada, kad moraš, shvatiš koliko si jak i koliko možeš. Najveća je čar života upravo to, pomagati kroz ovakve inicijative i sudjelovati u spašavanju drugih života.
Od sveg srca želim zahvaliti svim podupirateljima Zaklade, a posebice obitelji Bulić što smo dobili priliku biti dijelom ove emotivne i plemenite priče te što i u ovakvim trenutcima nalazite snagu za borbu i ostajete hrabri.