Sedma svečana sjednica Zaklade

Kao i prethodnih sedam godina, studentskom himnom Gaudeamus igitur, u izvedbi Sandre Bagarić i Darka Domitrovića, započela je 7. Svečana sjednica Zaklade Ivan Bulić, održana 5. prosinca ove godine u Dvorani Blagoje Bersa Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu.
Dvoipolsatno događanje bilo je kruna ovogodišnjih aktivnosti Zaklade u realizaciji svoga primarnog cilja, podupiranja obrazovanja i usavršavanja mladih ljudi, osobito u području biotehnologije i prehrambene tehnologije u pekarstvu, slastičarstvu i konditorstvu.
Na svečanosti su uručene potpore, stipendije, priznanja i nagrade onima kojima je zajednički nazivnik „izvrsnost“.

U uvodnome obraćanju gotovo tri stotine uzvanika, učenika, studenata, ponosnih roditelja i prijatelja, članova akademske zajednice, zakladnika, podupiratelja, donatora i simpatizera Zaklade, voditelj događanja i tajnik Zaklade Željko Rupić naglasio je da je Zaklada Ivan Bulić prije sedam godina skromno zakoračila u svijet izvrsnosti pa danas sebi dozvoljava djelić te izvrsnosti smatrati i svojim.
U ovom slučaju izvrsnost je definirana prije svega podatkom da, prema tzv. Šangajskoj listi, zagrebačko sveučilište „najbolje stoji“ u području istraživanja mora i oceanografiji, po čemu se nalazi na 44. mjestu u svijetu, a Zagreb je izvrstan i u području prehrambene tehnologije, rangiran je od 101. do 150. mjesta među više od 30 tisuća sveučilišta u svijetu. To je plod velikoga rada i znanstvenoga outputa znanstvenika s Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta ovoga Sveučilišta koji je i jedan od utemeljitelja Zaklade Ivan Bulić.

Zaklada Ivan Bulić je, u šest godina od utemeljenja, uključivši i tekuću akademsku godinu, osigurala 114 studentskih i 23 učeničke stipendije, 8 priznanja za završni rad, 9 nagrada za diplomski rad, 8 nagrada za doktorat, 3 za životno djelo, 5 potpora osnovnim školama, 12 potpora srednjim školama, a pružila je potporu i nezanemarivom broju drugih plemenitih, humanih i društveno korisnih programa i projekata šire društvene zajednice u ukupnom iznosu većem od 386.000 eura. To je prosječno gotovo 65.000 eura godišnje. Ove brojke ne bi bile ni približno dostižne bez pomoći i potpore ugovornih podupiratelja, podupiratelja pravnih i fizičkih osoba, te donatora i simpatizera. A njih je 35 tvrtki iz naše zemlje, iz regije i Europe, kao i 94 fizičke osobe.

Na početku Svečane sjednice nazočnima se obratio upravitelj Zaklade Vladimir Bulić koji je svima zaželio dobrodošlicu na, kako je rekao, dan tužne radosti, na dan dobrote, i zahvalio za moralnu i financijsku potporu nastojanjima Zaklade da podržava izvrsnost i rezultate rada najboljih, u spomen na prerano otišloga Ivana Bulića.

Sve potpore, stipendije, priznanja i nagrade uručili su članovi Zakladne uprave, Stručnog povjerenstva Zaklade i ugovornih podupiratelja.
Ove godine Zaklada daje potporu „Farmici“, udruzi za dobrobit i zaštitu pasa, mačaka i ostalih životinja u Našicama, u iznosu od 2.224,23 eura, zagrebačkoj Osnovnoj školi „Frana Galovića“ potporu u iznosu od 1.500 EUR, te Poljoprivredno prehrambenoj školi u Požegi potporu u iznosu od 3.000 EUR.
Stipendije Zaklade vrijedne 1.500 EUR za godinu zaslužili su učenici srednjih škola iz područja prehrambene industrije Aleksandra Velisavljević i Chiara Bičanić iz Vinkovaca, Emanuel Marčina iz Zadra, Ivana Kovačević iz Požege, Marija Gnječ iz Kaštel Štafilića i Valentin Mandić iz Knina.

Kao i svake prosinačke svečanosti Zaklade o Ivanu Buliću, čovjeku koji je Zakladi dao ime, pričali su njegovi prijatelji. Ovom prigodom njegovu dobrotu, ljubav i radost koje je širio i darivao cijeloga svog kratkog života svjedočile su prijateljice iz mladosti Iva Kološ i Maja Bešević Vlajo.

Stipendije u iznosu 2.000 EUR za studijsku godinu uručene su najboljim studentima Prehrambeno-biotehnološkoga fakulteta u Zagrebu:

– stipendiju za drugu, odnosno treću godinu prijediplomskog studija dobili su Ida Kralik, Mare Jerković, Maja Sigur, Lucija Juroš, Ivan Kuruc, Nadia Bajrić, Ena Habuš, Amalija Danjek i Mislav Kos
– stipendiju za prvu, odnosno drugu godinu diplomskog studija dobili su Roko Rogošić, Ema Slunjski, Kristina Mačinković, Emanuela Krpan, Iva Mađarić, Dominik Matijević, Filip Jugović, Monika Dilber, Jadranka Kralj, Petra Tuksar, Ena Marinić, Sara Gabelić, Nicole Madunić i Petra Roksandić
– Priznanje za najbolji završni rad, uz potporu od 400 EUR, primile su studentice Magdalena Bunić za rad s naslovom „Primjena ekstrakta trave ive (Teucrium montanum) u razvoju formulacija gumenih bombona različitog udjela šećera“, kao i Matea Gačić za rad s naslovom „Utjecaj dodatka prosa, rogača te kiselog tijesta na starenje bezglutenskog kruha“
– Nagradu za najbolji diplomski rad, uz potporu od 700 EUR, zaslužile su Martina Novak za rad s naslovom „Svojstva kvalitete pogače s dodatkom ječmenog ili zobenog brašna prethodno obrađenog pulsirajućim električnim poljem“ i Ivana Žepić za rad s naslovom „Formuliranje inkapsuliranih dozirnih sustava ekstrakta dobričice ((Glechoma hederacea)
– Godišnja nagrada Ivan Bulić za najbolji doktorski rad, uz potporu od 1.000 EUR, uručena je Karli Hanousek Čiča za rad s naslovom „Fitokemijski profil, funkcionalna svojstva i fizikalno-kemijski parametri tradicionalne istarske travarice biske“.

U ime svih dobitnika stipendija, priznanja, nagrada i potpora Zaklade Ivan Bulić zahvalili su studenti Petra Roksandić i Roko Rogošić, a potom je govorila i dekanica PBF-a, predsjednica Stručnog povjerenstva Zaklade i članica Zakladne uprave, prof. dr. sc. Branka Levaj.

Zaklada Ivan Bulić u svojih je šest godina dodijelila dvije svoje najviše nagrade. Nagradu za životno djelu dobili su ranije dipl. ing. Franjo Klarić i prof. dr. sc. Žaneta Ugarčić, a ove je godine nagrada posthumno dodijeljena dipl. ing. Ivanu Paraću koji je svojim tridesetogodišnjim radom i aktivnostima u svim sferama pekarsko slastičarske profesije ostavio neizbrisiv trag i dao nemjerljiv doprinos razvoju i unapređenju struke. U ime obitelji Nagradu za životno djelo Zaklade Ivan Bulić preuzeo je najbolji prijatelj i partner, suosnivač i suvlasnik tvrtke PAN PEK, Vinko Čilaš, a Nagradu je uručio dugogodišnji suradnik i prijatelj Ivana Paraća, upravitelj Zaklade, Vladimir Bulić.

U glazbeno-scenskom dijelu programa 7. Svečane sjednice Zaklade Ivan Bulić sudjelovali su prijatelji Zaklade Sandra Bagarić i Darko Domitrović, Lea Dekleva, Luka Bulić, Lana Lucija Horvatić, Nika Bulić i Niko Pešut, Nika Došen, Andrej Hanžek i Lucija i Luka Štriga.

 

  • GOVOR VLADIMIRA BULIĆA, UPRAVITELJA ZAKLADE IVAN BULIĆ

     

    Čovječe pazi
    da ne ideš malen ispod zvijezda!

    Pusti da cijelog tebe
    Prođe blaga svjetlost zvijezda!

    Da ni za čim ne žališ
    kad se budeš zadnjim pogledima
    rastajao od zvijezda!

    Na svom koncu, mjesto u prah
    prijeđi sav u zvijezde!

    Mudra i vječna poruka i opomena našeg velikog, jednog od najvećih hrvatskih pjesnika, Antuna Branka Šimića.
    Na ljudima je da ju čuju ili prečuju, da ju prihvate ili zanemare.

    Dame i gospodo,
    Dragi učenici i studenti, drage majke i očevi, dragi magistri i doktori nauka, dragi učitelji i profesori, poštovana Dekanice Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta u Zagrebu.
    Poštovani pekari, slastičari i konditori.
    Cijenjeni vlasnici i direktori domaćih i stranih prehrambenih i ostalih tvrtki.
    Uvaženi podupiratelji i simpatizeri Zaklade Ivan Bulić.
    Dragi članovi Stručnog povjerenstva i Zakladne uprave Zaklade Ivan Bulić.
    Draga rodbino i prijatelji.
    Dragi moji nezamjenjivi glazbenici i poete.
    Dragi dobri ljudi.
    Ljudi koji se ne trebaju bojati da hodaju maleni ispod zvijezda.
    Ljudi koji na svojim čelima upravo zbog svojih djela mogu i trebaju nositi sav sjaj zvijezda.
    Jer dobrota i plemenitost je ono što vas krasi i na što se ima pravo biti ponosan.

    Dobrodošli, dobri ljudi, na dan tužne radosti, na dan Dobrote, dobrodošli na sedmu Svečanu sjednicu Zaklade Ivan Bulić i hvala vam što vašim dolaskom, vašim prisustvom, vašom moralnom podrškom i vašom financijskom potporom podržavate naša nastojanja i naš put ljubavi i Dobrote, dan kada svi mi prisutni u spomen na našeg sina Ivana i po uzoru na njegova životna načela i na njegov odnos prema čovjeku, znanju i životu, najuzvišenijom i univerzalnom ljudskom vrlinom i etičkom kategorijom, Dobrotom, slavimo izvrsnost i rezultate rada najboljih među nama, slavimo njihovu Dobrotu i nastojimo najboljima, izvrsnima, posebnim učenicima i studentima, zaštitnicima životinja, školama i njihovim projektima, svima onima koji su oko nas, a zavrijedili su i trebaju našu podršku i potporu, odati priznanje za njihovu Dobrotu.

    Vaša je Dobrota, dragi izvrsnici, vaš rad i marljivost i upornost i strpljivost i poštovanje prema roditeljima i profesorima, vaša Dobrota je i ljubav prema znanju, vaša Dobrota je upornost i nepokolebljivost za stvaranje boljega svijeta, vaša Dobrota se čita i ćuti u svakoj vašoj izvrsnoj ocjeni, vašemu radu, vašoj samozatajnosti, vašoj spoznaji i snazi da u životu osim slavlja uspjeha treba naučiti učiti iz neuspjeha, vašoj znatiželji i potrazi i borbi za boljim, ljepšim i pravednijim svijetom u kojem živimo.

    Dobrota je i briga i njihova empatija za svijet oko sebe, za one potrebite i za one nemoćne bilo koje ljudske ili životinjske vrste.

    A Dobrota je i u roditeljima, vama koji svojom vjerom i ljubavlju, svojim iskustvom i brigom njihov put činite sigurnijim i uspješnijim. Činite da se ne osjećaju sami.

    Dobrota je i život i rad naših učitelja i profesora spremnih biti uvijek prisutni izvor godinama stjecanih iskustava i znanja i podijeliti ih s njima, učenicima i studentima, u korist njihove budućnosti i profesionalnog rasta.

    Zato smo danas tu dragi laureati, dragi profesori, dragi roditelji i dragi zakladnici, podupiratelji, simpatizeri i svi oni koji svake godine vašim potporama pomažete u dodjelama stipendija i nagrada.
    Zato jer njihova Dobrota traži i našu Dobrotu.

    Dobrotu kojom, dragi laureati, priznajemo i javno objavljujemo vašu izvrsnost, kojom odajemo poštovanje vašem radu i rezultatima rada, dobrotu kojom vam nastojimo biti podrška u onim trenutcima kada je teško, kada treba pobijediti sebe i svoje slabosti, u vremenima kada bi bilo lakše pokleknuti i odustati umjesto uzdignuti se i nastaviti dalje.
    Dobrotom vam čestitamo, dobrotom krasimo vaša ponosna čela, dobrotom vam jamčimo da na svom putu prema perfekciji i izvrsnosti nikada nećete biti sami. Da svijet nasušno i životno tu perfekciju treba. Da bez nje budućnosti nema. Da ste vi budućnost naša jedina.

    Još jedan velikan hrvatske poezije, Josip Bepo Pupačić reče:
    Rasut ću sebe u srca mnoga,
    i živjeti u bezbroj života,
    da od sadašnjeg mračnoga mene
    ostane samo ljepota.

    Darujmo, dame i gospodo, u sjećanje na Ivana, i raspimo Dobrotu ovoj mladosti oko nas koji su ju radom i životom zavrijedili i živimo u bezbroj života onih s kojima ju podijelismo.

    Slično kao i naš Ivan, i oba, ova dva, naša ponajbolja pjesnika, Antun Branko Šimić i Josip Bepo Pupačić, prerano su, u ranoj mladosti napustili ovaj naš svijet, ali nam pokazaše da jednom kad usneš i ne zaborave te, život nisi tek samo proživio.

    Živio si, pa makar i tako kratko, kratko kao Antun Branko Šimić, kratko kao Josip Bepo Pupačić, prekratko kao Ivan Bulić i ostavio sjajan i neizbrisiv trag do zvijezda, do neba.
    Tamo gdje lete avioni.

    Živimo, dame i gospodo, još mnoge godine kroz ovu Zakladu nemali ispod zvijezda i Dobrotom zajedno mijenjajmo i dalje ovaj naš svijet na bolje.

    Hvala vam na tome svima i sretno nam bilo na tom putu Dobrote.
    Uživajte danas u ljepoti ljubavi i dobrote, poštovanju i ponosu, tuzi i radosti koji vladaju ovim prostorom i ljudima. Živjeli.

  • PRIČE O IVANU

     

    IVA

    Kada se sjetim Ivana, razvučem osmijeh od uha do uha. Ivan je za mene bio poput veselog djeteta u duši, uz kojeg sam i sama mogla osloboditi razigrano dijete u sebi, ono koje sam sramežljivo skrivala od pogleda. Ivan kao da je došao, primio me za ruku i rekao: „Ajmo!“ Bio je pun životne radosti i dječje nevinosti. Upravo sam tu osobinu doživljavala kao jednu od njegovih najvećih vrijednosti.

    Sjećam se naših redovitih putovanja u Šibenik i Beč te Ivanovog neopisivog uzbuđenja kada bismo dolazili.
    Rado se prisjetim baš tog jednog dolaska u Šibenik, kada se pojavio novi slatkiš Happy Hypo, kojeg sam obožavala. Kada me je Ivan odveo do hladnjaka, možda možete naslutiti što se dogodilo…dočekala me je cijela polica Happy Hypo proizvoda različitih okusa. Ne moram opisivati kakvu sam sreću doživjela!
    Takav je bio Ivan – njegovo najveće zadovoljstvo bilo je razveseliti druge.

     

    MAJA

    Dragi Ivane, prošlo je dugo da te nema, a meni se i dalje čini da nisi nikamo daleko otišao.
    Ja još uvijek čekam da se vratiš s tog puta u Ameriku i ne prihvaćam bolnu stvarnost.
    A kako da i prihvatim, kada te vidim svuda oko nas?
    Dolaziš mi…dolaziš mi svaki put kada uzimam tvoju košulju za važan sastanak i sjetim se kako si me uvijek hrabrio da se ne osjećam mala pred ljudima.
    Dolaziš mi svaki put kada slušam Queen pa se sjetim kako smo to uvijek pjevali u autu i nadvikivali se. I danas glasno pjevamo.

     

    IVA

    Naši redoviti odlasci u Beč ostaju mi među dražim sjećanjima. Ivana i Ivan su nas uvijek s nestrpljenjem dočekivali. Pripremili bi večeru, uz koju bi razmjenjivali novosti, često do kasno u noć, a iduće jutro bismo odlazili na doručak u centar grada i posjete izložbama u Albertini.
    Zajednički odlazak na skijanje u francuske Alpe budi zabavne uspomene. To je ujedno bilo i moje prvo skijaško iskustvo. Bila sam poprilično prestrašena, ali Ivana i Ivan su me hrabrili i uvjeravali kako ću se zaljubiti u skijanje, baš kao i oni.

     

    MAJA

    Dolaziš mi svaki put kada Ratka želim obradovati nekim poklonom, to smo uvijek zajedno radili i uvijek si pomagao savjetom. Smijali smo se na moje prijedloge pa bi na kraju uvijek prevagnuo tvoj, a tako je i danas, ako ne znaš? Tvoj prijedlog je uvijek bolji. Kako si se samo veselio darivati druge! Najveća sreća ti je bila razveseliti i obradovati nekoga, znao si danima razmišljati što i kako.
    Dolaziš mi kada se u mojoj glavi raspravljamo oko neke važne teme. Naše rasprave su krenule od dana kada smo se upoznali. To je vjerojatno zato jer ja uvijek moram biti najpametnija, a pored tebe to jednostavno nisam bila.
    Dolaziš mi kada nam se nešto važno događa pa to u svojoj glavi dijelim i s tobom. Zajedno smo prolazili kroz životne izazove, smijali se do suza i dijelili tajne koje su ostale samo među nama prijateljima.

     

    IVA

    Naš odnos s Ivanom bio je ispunjen povjerenjem i ljubavlju. Suprug i ja odabrali smo ga za krsnog kuma našem djetetu Ivanu. Kao majka osjećala sam da je moje dijete dobilo još jednog zaštitnika u svom životu. Kao što smo dali povjerenje Ivanu za naše dijete, tako želimo da se Dajana i Vlatko osjećaju uz nas, znajući da mogu računati na nas, kao što smo i mi na Ivana.
    Zahvalna što mi je Ivan pomogao da oslobodim dijete u sebi, on je i dalje tu u mojim uspomenama koje dragocjeno čuvam. Ono što sam naučila uz Ivana je koliko su nam važni ljudi u životu, koliko su nam važni odnosi. Biti obogaćen u životu znači imati odnose kakve je imao Ivan.
    Dragi Ivane, prijatelju moj, osjećam neizmjerno zadovoljstvo što si ušao u moj život i obogatio ga! Hvala ti za sve! Tvoja Ifa.

     

    MAJA

    Dolaziš mi u onim trenucima na utrci kada sam već potpuno iscrpljena, prije negoli se nazire kraj, kada mi je glava u bijeloj maglici. Tada čujem tvoje korake pored sebe. „Hajde još malo, čekamo te u cilju“. Ponekad imam sreće pa mi dođeš i u snovima. Pričam ti o Ivani i Ratku, znam da brineš kako su.
    Dolaziš mi kada razmišljam o djeci i ljubavi. Dajana i Vlatko su na svijet donijeli jednog prekrasnog dječaka koji je čak i kao momak u sebi zadržao nevjerojatnu dječačku radost.
    Ljude si osvajao svojom toplinom, dobrotom i željom da se drugi osjećaju dobro. Naš život je danas bogatiji radi toga. Hvala Vam na tome.

     

    IVA

    Ne želim reći da sam izgubila prijatelja, nego da sam zahvalna što sam u životu uz sebe imala takvog čovjeka kakav je bio Ivan.

     

    MAJA

    Dragi moj Ivane. Dolaziš mi gotovo svakodnevno. A znam da ćeš i dalje dolaziti… sve dok konačno, jednom, svi mi ne dođemo k tebi.

     

    Iva Kološ i Maja Bešević Vlajo

  • GOVOR ZAHVALE IVANE VARKONJI, PREDSJEDNICE UDRUGE FARMICA

     

    Ivan živi.
    Živi u svakom danu na Farmici.
    Živi dok mi, koji ga nismo nikada upoznali, toliko iskreno i s divljenjem pričamo o njemu.
    Kad vodimo ljude u obilazak našeg Skloništa i ponosno pokazujemo što nam je jedan, nama potpuno nepoznati čovjek, omogućio. Govorimo im da danas ne bi imali sklonište.
    Sjetite se Vaše prve pomoći nama. Nadstrešnica! Prva i najveća u Skloništu.
    I danas se sve vrti oko nje. Tamo je smještena većina pasa.
    Nemoguće je ne spomenuti svim posjetiteljima na koji način smo došli do nje. A onda, uz razgovor, jelo i piće u našoj malenoj kući na Farmici, … poteku suze.
    Prevrćeš u glavi (i prepričavaš na glas) sve ono što si čuo od Ivanovih prijatelja.
    Zamišljaš ih u izlasku, na skijanju, zamišljaš Ivanu i njega sretne. Teško je to objasniti.
    Plačeš nad djelom koje je netko učinio za tebe, a ti mu nikada nećeš moći zahvaliti, stisnuti mu ruku i zagrliti ga. Ali ga voliš.
    Voliš i cijeniš kao još ono malo ljudi u koje nisi izgubio vjeru.
    Ponosni smo i sretni. Hvalimo se Ivane tobom, kao da si nam prijatelj iz djetinjstva.
    U našim stambenim kontejnerima koje si nam omogućio, danas noće volonteri iz čitavog svijeta. Velika Britanija, Francuska, SAD, Švicarska…svi u tih 12m2 čitaju o tebi.
    Tvoja priča je na njihovom zidu i odmah sutradan nas zamole da im govorimo o tebi.
    Da nas vidiš onda. Kako smo ponosni.
    Kao i svih 200 životinja na našoj životinjskoj farmi.
    Ne možeš zamisliti koliko si ih spasio.
    Hvala ti Ivane. Hvala tebi i svim podupirateljima Zaklade na nesebičnoj pomoći.
    Šaljemo ti zagrljaje tamo gdje lete avioni.
    Tvoji Farmeri iz Našica.

  • ZAHVALA U IME NAGRAĐENIH

     

    ROKO

    Uvaženi Zakladnici, podupiratelji, donatori i simpatizeri Zaklade Ivan Bulić.
    Dragi gosti, te ponajviše cijenjena obitelji Bulić.
    Pristupajući s velikom odgovornošću, ali ispunjeni radošću i ponosom, imamo čast zahvaliti vam na svim priznanjima, nagradama i potporama kojima već 7. godinu podupirete mlade i perspektivne ljude na putu do uspjeha.
    Naravno, neizmjerna nam je čast i zadovoljstvo biti dio današnje Svečane sjednice Zaklade koju, kao i svake godine, obilježava nezaboravan prigodni program te vam hvala i na tome!

     

    PETRA

    Danas nam je pripala čast da u ime svih stipendista i dobitnika nagrada izrazimo duboku zahvalnost svima vama koji ste prepoznali naš trud i želju za napretkom te nas podržali u ostvarivanju naših ciljeva. Od srca bismo htjeli zahvaliti svim donatorima, simpatizerima, a prije svega članovima Zaklade što su i ove godine podsjetili mlade ljude da se isplati vjerovati u sebe.
    Zaklada Ivan Bulić nije samo organizacija koja pruža financijsku podršku, ona je mentor, vodič i poticaj za mlade, ambiciozne ljude poput nas. U našem zajedničkom putovanju prema uspjehu, Zaklada je bila naša snaga i motivacija.
    Prepoznali ste u nama želju za učenjem, napretkom i postizanjem izvrsnosti, te vam zahvaljujemo što ste nam pružili priliku da razvijamo svoje potencijale.

     

    ROKO

    Rad, ustrajnost, marljivost, ponos, neutaživa želja za znanjem i napretkom, neke su od riječi kojima bismo opisali Ivana, ali vjerujem i riječi u kojima se svatko od nas, koji smo danas tu, pronalazi.
    Priča čiji smo dio postali je priča o ljubavi, empatiji, nesebičnoj vjeri i radovanju tuđem uspjehu, no prije svega priča o snazi i hrabrosti. Snazi da se iz bola i tuge stvori plemenito djelo, djelo koje je oličenje Ivanovog života i bića, u kojem će on živjeti vječno.
    Postavši dio ove Zaklade dobili smo putokaz, iznimnu motivaciju za daljnji rad i usavršavanje naših znanja i sposobnosti, kao i dokaz da se trud uvijek isplati.
    Pokazali ste nam da postoje ljudi koji nesebično žele olakšati naš razvoj, koji vjeruju u nas mlade čiji je put često nejasan i ispunjen brojnim izazovima i teškim trenutcima.
    Vaša priznanja, nagrade i potpore zasigurno su velik vjetar u leđa da težimo izvrsnosti kao i primjer humanosti i kolegijalnosti.

     

    PETRA

    Kroz Zakladu, sjeme Ivanove ljubavi prema darivanju nastavlja klijati, pretvarajući tugu u nadu i pružajući svjetlo mladim umovima.
    Ivanov duh živi dalje kroz svakog uspješnog studenta koji je podržan kroz stipendiju, a njegovi majka i otac, poput čuvara Ivanovog naslijeđa, nastavljaju širiti ljubav i podršku u ime svog sina.
    Ta priča o Ivanu i njegovim roditeljima postaje inspiracija za sve nas, podsjećajući nas na moć ljubavi, dobrote i trajnog utjecaja kojeg možemo ostaviti kroz nesebično darivanje.
    Humano i plemenito djelovanje, promicanje ljudskih vrijednosti, osobni razvoj i postizanje uspjeha postali su temeljne smjernice koje nas vode. Vaša podrška i Ivanove riječi postale su naša inspiracija da dajemo svoj maksimum i nastojimo biti najbolja verzija sebe.

     

    ROKO

    Zahvalili bi i svima onima koji su od početka bili uz nas. Naše drage obitelji i vjerni prijatelji, hvala vam na neizmjernoj ljubavi, podršci i strpljenju.
    Vi ste dio našeg uspjeha i vječna motivacija da sve ovo, osim radi naše strasti i ostvarenja, činimo zbog vašeg osmijeha i ponosa.

     

    PETRA

    Još jednom zahvaljujemo na ovoj predivnoj svečanosti, na svakoj minuti vašeg uloženog truda te na prenesenim moralnim vrijednostima koje se obvezujemo da ćemo čuvati i slijediti. Hrabro ćemo razvijati kreativne ideje te se truditi ostvarivati osobni i zajednički uspjeh.
    Nadamo se da ćemo vas učiniti ponosnima, opravdati vaše povjerenje i da ćemo i mi jednoga dana ostaviti neizbrisiv trag.

     

    ROKO

    Na kraju, ono što svi ovdje dobivamo kao nadahnuće, ali i odgovornost je da svakodnevno težimo nesebičnosti, širenju dobrote i ljubavi, pomoći drugima kroz ulaganje i vjeru u ostvarenje njihovih snova, kao što članovi ove Zaklade to čine za nas, a ujedno živjeti bez predrasuda i svemu pristupati otvorena srca s plemenitim namjerama, ono je što nas uče Ivanov lik i djelo.

     

    PETRA

    Ovo obraćanje htjeli bismo završiti riječima:
    U srcu mladih živi snaga, učenje, napredak…..
    Neka ljubav prema znanju i cijelom svijetu oko nas bude svjetionik naših putanja, a Zaklada Ivan Bulić neka i dalje bude vodič k beskrajnim horizontima izvrsnosti.

     

    ROKO

    Jedino tako možemo napredovati kao pojedinci i kao zajednica te učiniti ovaj svijet boljim i ljepšim mjestom za život.
    Onako kako je to htio i Ivan.

     

    Petra Roksandić i Roko Rogošić

  • ZAHVALA DEKANICE PREHRAMBENO-BIOTEHNOLOŠKOGA FAKULTETA, PROF. DR. SC. BRANKE LEVAJ

     

    Poštovani i dragi svi.
    Drago mi je da smo se okupili u ovako velikom broju, u ovoj lijepoj dvorani, povodom ove prekrasne svečanosti.

    Sudjelovati u ovom događaju, velika je čast i zadovoljstvo.
    Biti dio ovog veličanstvenog zbivanja, sve i da nema ničeg drugog, jest ono radi čega mi je drago da obavljam ovu funkciju jer zahvaljujući njoj sam sada tu s vama.
    Počašćena sam i sretna zbog toga.

    U ime Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta u Zagrebu, u ime svih profesora i svih uposlenika i u svoje osobno ime, zahvaljujem vam na tome što i kako to činite.
    Zahvaljujem i čestitam i studentima i zakladnicima, kao i profesorima i podupirateljima ovih lijepih i humanih, toplih i ljudskih djela.

    Uživam gledati istinsku radost koja se iščitava s lica svih dobitnika, ali rekla bih još i više s lica davatelja stipendija, nagrada i priznanja na čelu s obitelji Bulić.
    Prema onom biblijskom „Blaženije je davati nego primati“.
    I uistinu jest.
    Osobno sam se puno puta u to uvjerila.

    Svima nam je teško u srcu kad znamo kako je sve počelo.
    Ali lik i djelo tog prekrasnog mladića, čije ime nosi Zaklada i kojeg nisam imala sreću osobno upoznati, rekla bih da su danas ovdje u svima nama itekako prisutni.
    Kao što su prisutni i u prekrasnoj knjižici o Zakladi koju mi je gospodin Bulić poklonio prilikom našeg prvog susreta.

    Čitajući tu nadahnjujuću knjižicu, iz koje jednakom snagom izviru i bol i tuga, i radost i čežnja za dijeljenjem dobrote, i zahvalnost dobitnika, ispunili su me i preplavili brojni osjećaji.
    S jedne strane radost što postoje roditelji kao što su to Mama i Tata Bulić, koji su podigli u svemu tako divnog i uzornog sina, zatim žalost zbog tako iznenadnog gubitka i duboka bol jer fizički nije više s nama, a s druge strane zahvalnost zbog odluke da se krene na put nesebičnog davanja, gdje je nutarnja potreba za darivanjem izabrala upravo naše uspješne studente.

    Ova teška, ali inspirativna životna priča i Ivanova osobnost nadahnuli su, vjerujem, i sve ove mlade ljude, dobitnike stipendija, nagrada i priznanja, da se svojom predanošću, nepokolebljivošću, požrtvovnošću i ambicijama bore da preskoče ljestvicu koju su si sami podigli, jednostavno da se svojim radom bore za svoj napredak i uspjeh.
    Nije to lako, ali čini se da su svi oni shvatili da se vrijedi potruditi bez obzira na životne okolnosti u kojima su se našli.

    Jednom kad su ga pitali za savjet kako odgajati djecu da budu sretna, jedan je zagrebački psihijatar rekao: zaboravite na sreću, djecu treba odgajati da budu snažna da ih ne slomi najmanja poteškoća u životu i, uz to, da znaju donositi ispravne odluke.
    A ja kažem – onda će sigurno i sreća doći.

    Rekla bih da je takav bio i životni put i moto gospođe i gospodina Bulića koji su sve to svojim životom dokazali.
    Zaista se možemo samo diviti odlukama koje su u životu donosili, između ostalog i odluku da osnuju ovu Zakladu u trenutku kad im je, vjerujem, bilo najteže u životu.

    Čini se da je i sve vas studente netko isto jako dobro odgojio jer tijekom svog života ne posustajete kod svake prepreke i da ste do sada znali donositi prave odluke jer vidi se da ste na ljestvicu svojih prioriteta tijekom studentskog života odlučili staviti učenje.

    Upravo ta odluka, uz naravno puno učenja, vas je dovela do ove nagrade i ovog trenutka sreće.
    Sigurna sam da ćete svi vi nagrađeni to zauvijek zapamtiti.
    I vjerujem da ćete i iz sjećanja na današnji dan crpiti snagu za buduće bitke i odluke koje vas tek čekaju.

    Nemojte nikad zaboraviti na vrijednosti koje su vas do ovog časa dovele i koje su bile i životni moto dobrog i znatiželjnog dječaka, vrijednoga mladića, mudroga čovjeka, Ivana Bulića.

    Iskrene čestitke i svako dobro svim dobitnicima!
    Iskrena zahvalnost obitelji Bulić, Zakladi i svima koji su sve ovo omogućili!

    Sretno svima!

    Živjeli!