Četvrta i peta Svečana sjednica Zaklade

Poznatim stihovima iz mjuzikla „Jalta, Jalta“ moderator i tajnik Zaklade Željko Rupić započeo je program 4. i 5. Svečane sjednice Zaklade Ivan Bulić. Ovi stihovi otpjevani su oko 750 puta od davne premijerne izvedbe 1971. godine, a simbolično su preuzeti za sam početak ovog svečanog događanja koje, baš kao i samo glazbeno i glumačko remek-djelo, izaziva u ljudima istodobno ispreplitanje dva oprečna osjećaja: goleme tuge i boli te neopisive sreće i ponosa.

Ivanova Zaklada niknula je prije četiri godine na neopisivoj boli, a upravo je ta bol pokretač svega lijepoga, plemenitoga i izvrsnoga što se kroz njegovu Zakladu od samog osnutka potiče i ostvaruje. Sva dobrota i plemenitost koje su zračile iz njegova lika nastavljaju živjeti kroz dobra djela i srca ljudi koji velikodušno podupiru ovu Zakladu.

Veličanstvena i snažna, najdubljim osjećajima prožeta ovogodišnja svečanost održana je 14.12.2021. godine u zagrebačkom Kazalištu Komedija, a budući da je prošlogodišnja dodjela uslijed pandemije i epidemioloških mjera morala biti odgođena, zadaća joj je bila dodijeliti potpore, stipendije, priznanja i nagrade dvjema generacijama dobitnika, lanjskima i ovogodišnjima.

Umjetnički dio programa oplemenile su pjesme koje je Ivan za života rado slušao, a glazbom i stihom o ljubavi i dobroti govorili su glazbenici Sandra Bagarić (vokal i flauta) i Darko Domitrović (klavir), Ana Rucner (violončelo) i Marko Duvnjak (bubnjevi), Luka Bulić (vokal), Nika Mutak (vokal), Andrej Hanžek (violina) i Martina Ivanković (gitara).

Nakon studentske himne „Gaudeamus igitur“ otpjevane u čast svih laureata izvrsnika s Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, uzvanike su posebno dirnule riječi pjesme-molitve Hopi Indijanaca „Ja nisam tu“ čiji je tekst za ovu prigodu obradio upravitelj Zaklade Vladimir Bulić u glazbenom aranžmanu profesora Darka Domitrovića.

Upravitelj je govorom punim emocija pozdravio sve dobitnike i cijenjene uzvanike, a iskrenu suzu u oku nisu uspjeli suspregnuti ni oni emocionalno najjači.

Običavano je na ovim prosinačkim druženjima čuti iskrene riječi o tome tko i kakav je Ivan bio, a svoje su priče i osjećaje s cijenjenim gostima podijelili Ivanovi najbliži prijatelji Slaven Lerota i Ivan Jelčić.

Prije otkrivanja imena laureata koji su ponosno preuzeli svoje nagrade, važno je reći da nekolicina od čak 50 prozvanih imena, radi epidemioloških razloga i za dolazak nužnih negativnih antigenskih testova, nažalost, nije mogla prisustvovati.

Sve potpore dodijelili su članovi Zakladne uprave, Stručnog povjerenstva, Poslovnog vijeća i ugovornih podupiratelja Zaklade.

Zaklada je i ove godine dodijelila potporu „Farmici“, udruzi za dobrobit i zaštitu pasa, mačaka i ostalih životinja, u iznosu od 30 tisuća kuna za troškove renoviranja i oblaganja zidova i krovišta na skloništu za životinje koju je preuzela predsjednica Ivana Varkonji.

Potporom u iznosu od 20 tisuća kuna zagrebačkoj Osnovnoj školi „Frana Galovića“, koju je preuzela ravnateljica Maja Lisska, Zaklada će snositi troškove školske prehrane i izleta za učenike čiji roditelji ne mogu platiti te troškove.

Krajem prosinca lani, razorni je potres devastirao Banovinu. Dvadesetak dana nakon najjačega udara Zakladna je uprava, među ostalim, donijela odluku da financijski potpomogne neke obrazovne institucije na tome području u iznosu od po 30 tisuća kuna. U ime Srednje škole Petrinja potporu je primila Jasmina Cvetnić, voditeljica strukovnog programa škole, a u ime Osnovne škole u Glini potporu je preuzela ravnateljica Robertina Štajdohar. Predstavnik Glazbene škole „Frana Lhotke“ iz Siska nažalost nije mogao prisustvovati.

Odluka o potpori Srednjoj strukovnoj školi „Antuna Horvata“ iz Đakova, za projekt „Proizvodnja čajnog peciva s tropom aronije dobivene od vlastitog školskog uzgoja“ svečano je uručena ravnatelju Mirku Ćuriću, a iznosi 20 tisuća kuna, jednako kao i Obrtničkoj školi u Osijeku čiji predstavnik nije bio prisutan.

Učenici Sanji Kunštek iz Srednje škole Petrinja uručena je odluka o stipendiji u iznosu od 15 tisuća kuna godišnje. Stipendije koriste i učenici Niko Bezak i Mia Antonia Vuković iz istoimene škole koji su bili spriječeni doći.

Stipendije u godišnjem iznosu od 12 tisuća kuna preuzeli su učenici srednjih prehrambenih škola, redom Ivana Kešić iz Poljoprivredno-prehrambene škole iz Požege, Emanuel Kramarić iz Srednje strukovne škole Antuna Horvata iz Đakova, Nikola Rupčić iz Poljoprivredno-šumarske škole iz Vinkovaca, Josipa Vrkić iz Poljoprivredne, prehrambene i veterinarske škole Stanka Ožanića iz Zadra i Ivana Vržina iz Srednje škole braće Radić iz Kaštel Štafilić – Nehaja. Petra Švalm i Jure Budiša iz Srednje strukovne škole kralja Zvonimira iz Knina bili su spriječeni prisustvovati.

Nakon proglašenja škola i učenika, uslijedile su studentske stipendije u pojedinačnoj vrijednosti od 15 tisuća kuna godišnje.

Stipendije studentima 2. godine dodiplomskog studija uručene su Moniki Bestvina, Ivi Mađarić, Katji Radolović i Lauri Režek za akademsku godinu 2020./2021. te Roku Rogošiću za godinu 2021./2022.

Prošlogodišnjim laureatima Nikši Bekavcu, Gloriji Kovač i Renati Mavrić dodijeljene su stipendije za 3. godinu dodiplomskog studija. Stipendiju je dobio i Marko Iveša čije je prisustvo bilo onemogućeno.

U ime generacije 2021./ 2022.,  stipendije studentima 3. godine dodiplomskog studija svečano su predane Moniki Bestvina, Ivi Mađarić, Katji Radolović, Lauri Režek, Barbari Tuzla i Maji Zečević.

Svečanosti su prisustvovale i dobitnice stipendije za 1. godinu diplomskog studija, generacija 2020. – Amanda Gaši i Jelena Kaurinović. Ana Poščić i Ena Buljubašić nisu uspjele doći.

Svoje su studentske potpore ponosno preuzeli i nagrađeni u kategoriji 1. godine diplomskog studija, generacije 2021. – Nikša Bekavac, Glorija Kovač, Lovro Marjanović i Renata Mavrić.

U ime 2. godine diplomskog studija, generacije 2020., prisustvovali su laureati Karla Tomljanović, Katarina Varga, Matija Pejković Prekslavec i Karla Kragić, a za istu kategoriju stipendija u generaciji 2021.  potpore su dodijeljene Maristeli Gavran, Petri Jukić, Jeleni Kaurinović i Edini Smajić. Ana Poščić se ispričala za nedolazak.

Stipendije su preuzele i dvije studentice s područja nastradale Banovine – Ejla Muratagić i Petra Roksandić. U nemogućnosti je bila sudjelovati Adna Oraščanin.

Priznanje za najbolji završni rad 2021., čime je zaslužila i potporu u iznosu od 3 tisuće kuna, napisala je Martina Novak na temu „Instrumentalno određivanje svojstava teksture čajnog peciva tijekom skladištenja“.

Nagradu za najbolje diplomske radove 2021., čime su zaslužile i potporu u iznosu od 5 tisuća kuna, dobile su Petra Golubić za rad „Fizikalna svojstva trodimenzijski tiskanog snack proizvoda obogaćenog obrađenim pšeničnim posijama“ i Katarina Varga za temu „Razvoj receptura snack proizvoda za oboljele od sindroma iritabilnog crijeva i necelijakijske osjetljivosti na gluten“.

Ivana Kuzmić iz generacije 2020. osvojila je istoimenu Nagradu i potporu za rad na temu „Trajnost keksa bez šećera s dodatkom nusproizvoda prosa i heljde“, ali nažalost nije mogla prisustvovati sjednici.

Godišnja nagrada Ivan Bulić za najbolji doktorski rad 2020. dodijeljena je dr. sc. Saši Drakuli za rad pod nazivom „Razvoj bezglutenskog kruha poboljšane arome, povećane prehrambene vrijednosti i produljene trajnosti“. Nagrada podrazumijeva i potporu Zaklade u visini 7 tisuća kuna.

Najbolju disertaciju 2021. pod naslovom „Potencijalne terapijske biomolekule probiotičkih sojeva autohtonih bakterija mliječne kiseline“ napisala je dr. sc. Martina Banić koja iz opravdanih razloga nije uspjela biti nazočna.

U ime svih dobitnika stipendija, priznanja i nagrada Zakladnoj Upravi i podupirateljima zahvalili su dvostruka dobitnica stipendije Karla Kragić i Nikša Bekavac, trostruki stipendist Zaklade. Obrativši se nazočnima na samom kraju događanja, zahvalne i poticajne riječi uputila je i dekanica Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, prof. dr. sc. Jadranka Frece.

Najavom iduće, jubilarne obljetnice završena je ovogodišnja svečanost uz iskrene želje za mir i radost Božića te sretnu i uspješnu 2022. godinu.

 

  • GOVOR VLADIMIRA BULIĆA, UPRAVITELJA ZAKLADE IVAN BULIĆ

     

    Poštovane dame i gospodo.
    Dragi učenici, studenti, ponosni roditelji.
    Cijenjena dekanice, ravnatelji i profesori.
    Uvaženi Zakladnici, podupiratelji, donatori i simpatizeri Zaklade Ivan Bulić.
    Dragi glazbenici, uzvanici, dragi prijatelji.

    Dobro nam došli na objedinjenu 4. i 5. Svečanu sjednicu Zaklade Ivan Bulić.

    U vremenu i trenutcima kad se nad ljudsku civilizaciju i sva njena dostignuća već duže vrijeme nadvijaju tamni oblaci još uvijek neshvaćene i potpuno nepobijeđene opasnosti i ugroze, zbog koje danas ponosno i pomalo prkosno, ali potpuno uvažavajući znanstvena dostignuća o zaštiti od te nemani, želimo odati priznanje, po prvi puta zajedno, dvjema generacijama učenika, studenata i korisnika potpora Zaklade Ivan Bulić.
    Želimo im javno, pred očima njihovih radosnih roditelja i ponosnih profesora i mentora, dodijeliti priznanje za njihov trud, rad i izvrstan rezultat koje su ostvarili svojom marljivošću, upornošću i željom za novim znanjem i svim blagodatima koje znanje nosi sa sobom svim ljudima i svemu na ovoj jedinstvenoj svemirskoj lopti koju zovemo našim domom.

    Hvala vam dame i gospodo na toj časti što ste danas, u ova teška i čudna vremena, ovdje s nama. Hvala vam što ste pronašli dovoljno svima nedostatnog vremena, dovoljno poštovanja prema dostignućima mladih izvrsnika, dovoljno financijskih sredstva za potpore i dovoljno potrebite odvažnosti za biti danas tu, na ovom divnom i plemenitom skupu istomišljenika, ljudi koji poštuju rad, znanje, uspjeh i koji žele podijeliti dobrotu, radost i ljubav s bližnjima.

    Dijeliti dobrotu, osmijeh i sreću, radost i vjeru u snagu i moć znanja, vjeru u mlade i vjeru u sutra, baš kao što je cijeloga svoga života to činio moj sin Ivan, naš Ivan po kojem ime nosi i ova naša i vaša Zaklada, a koji eto, već pet godina, nije više s nama pa to činimo njemu u spomen, kao da je tu, kao da kaže:

    Ne stoj i ne plači na grobu mom, ja nisam tu, tu nije moj dom.

    Zraka sam sunca na pšenici zreloj, blagost sam nevidljiva u kiši jesenjoj.

    Kad probudiš se usred tišine jutra znaj, ja hitri sam uzlet i cvrkuta ptica raj.

    Ne stoj na grobu mom i ne plači, ja nisam tu, od smrti sam jači.

    Dame i gospodo tu smo danas da svim našim današnjim laureatima, učenicima i studentima, svima onima koji nesebično daju, a ništa ne traže, ali i njihovim roditeljima, majkama i očevima, kažemo hvala, čestitamo na njihovom radu, njihovim rezultatima, poklonimo se njihovoj ustraj-nosti i odricanju na putu do znanja, a našim potporama, stipendijama i nagradama bar malo olakšamo taj njihov put znanja i izvrsnosti.
    Tu smo da ih uvjerimo da su na putu dobra i da trebaju nastaviti to što i kako rade danas.

    Jer to što i kako oni rade danas odjekivat će u budućnosti kao nepobjedive trublje beskrajne snage i moći znanja u obrani sigurnosti opstanka naše civilizacije i garancije dostatne i zdrave prehrane čovječanstva u vjekovima pred nama.
    Znanje kao luč koja svijetli i pokazuje naše pute u sretniju i mirniju budućnost.
    Znanje kao preduvjet univerzalne ljubavi, dobrote i zajed-ničkog života i poštovanja svih ljudi bez obzira na njihovu različitost, njihovo porijeklo, njihovu vjeru i njihovu boju kože.

    To što i kako oni rade je ono što ih oblikuje kao ljude i određuje kao buduće lidere, buduće znanstvenike, buduće kreatore sretnijeg i uspješnijeg života svih ljudi oko njih.
    Njihovi rezultati ih trajno i bespovratno čine drugačijima, boljima, posebnima i izvrsnima.

    Zato dragi laureati, dragi naši učenici, studenti, magistri i doktori znanosti, dragi roditelji, poštovani profesori, sve ovo danas je zbog vas, sve ovo danas je za vas.

    Hvala vam svima i iskrene čestitke na ostvarenim rezultatima. Budite ponosni na sebe i svoj rad, ponosni do neba, tamo gdje lete avioni.

    I Ivan bi bio ponosan na vas. Na sve nas.

    Hvala vam lijepa svima.

  • JA NISAM TU

    Ne stoj i ne plači
    Na grobu mom,
    Ja nisam tu,
    To nije moj dom.

    One tisuće vjetrova
    Što pušu, to sam ja,
    Ja dijamant sam
    Na snijegu sto sja.

    Zraka sam sunca
    Na pšenici zreloj,
    Blagost sam nevidljiva
    U kiši jesenjoj.

    Kad probudiš se
    Usred tišine jutra znaj,
    Ja hitri sam uzlet
    I cvrkuta ptica raj.

    Jutarnjim nebom
    Dok iznad tebe jezde,
    Na plavetnom nebu sam
    Blaga svijetlost zvijezde.

    Ne stoj na grobu mom
    i ne plači,
    Ja nisam tu,
    Od smrti sam jači.

     

    Pjesma-molitva Hopi Indijanaca za koju je tekst obradio Vladimir Bulić, a uglazbio je profesor Darko Domitrović.
  • PRIČE O IVANU

     

    JELA
    Poštovani laureati, uzvanici i svi prisutni.
    Drago mi je da smo se i ove godine uspjeli okupiti u ovako velikom broju te da se na ovaj način s ponosom možemo prisjetiti mog dragog prijatelja…našeg Ivana.
    Ivan je tu…Ivan je itekako još uvijek s nama…I danas je s nama na ovoj sjednici njegove Zaklade koja je jednostavno ispunjena i diše njegovim likom, djelom i duhom.
    I zato…nemojte se ljutiti, ali ja ću danas pričati direktno svome prijatelju, a vi slobodno slušajte.
    Mali… nedostaješ mi… Nedostaju mi naša druženja, putovanja, ljetovanja, naši razgovori i zafrkancija. Nedostaju mi naše vožnje, pogotovo one kada ja tebe vozim, jer si jedino u tim situacijama micao onaj svoj osmjeh s lica. Često se sjetim vožnji po Šibeniku u tvojoj prvoj jurilici ili vožnje koju sam priuštio tebi i Borisu po Bukovcu u Vlatkovom ML-u… Znam da se i ti toga sjećaš jer vam obojici nije bilo svejedno… Fali mi sve to…Fališ mi ti.
    Fališ svima nama u društvu i jako te se često sjetimo, prepričavamo dane provedene s tobom, puno je toga. Puno je doživljaja, priča… neke čak i nisu za javnost pa neka ostanu naša tajna.
    Često se i nalazimo tebi u čast. Čak i onda kada nam je neizmjerno teško osvijestiti da više nisi fizički s nama, sve te naše zajedničke priče koje su obilježile predivna prijateljstva prepričavamo s osmijehom na licu… sretni, jer znamo koliko smo počašćeni i privilegirani što smo baš mi bili tvoji prijatelji i što smo baš mi imali tu čast i sreću provoditi vrijeme s tobom.

    LERI
    Velika je čast stajati danas za ovom govornicom, pred svima vama, kao jedan od Ivanovih najbližih prijatelja. Jednako je toliko teško govoriti o njemu, a da glas ne zadrhti. Pokušat ću s vama podijeliti trenutke naših druženja, predočiti vam Ivanov karakter kao i geste i emocije koje su ga činile toliko posebnim. Drukčijim. Jedinstvenim.
    Danas ga se kroz ovu Zakladu svi rado prisjećamo. Prisje-ćamo se čovjeka koji je svojom nevjerojatnom energijom i pozitivom unosio toplinu, jednostavnost i dobrotu u živote ljudi koji su ga okruživali. Svojim je djelima razveseljavao naša srca, a sva njegova djela i postupci imperativno su bili temeljeni na poštenju i iskrenosti. U svim je situacijama davao čitavog sebe, a prijatelje koje je kroz život stekao smatrao je svojom obitelji.

    JELA
    Bio si pravi prijatelj, baš nekako poseban… Iako mlađi,
    opet tako iskusan i mudar; o empatičnosti i dobro-namjernosti neću ni govoriti jer tu si prednjačio, ne samo u društvu, već i šire… i toga smo svi bili i još smo uvijek itekako svjesni.
    Kod nas se puno toga novoga dogodilo… Tvoje kumče Ivan Kološ raste kao gljiva (postaje golman – moram priznati da već sada bolje brani nego što si ti branio na vaterpolo/ragbi susretima u Šibeniku)… Ostali klinci isto rastu…Čačić još ne raste. Boris radi non-stop, Leri se umirovio, Ratko i ja još nismo naučili izgovarati sva slova kako spada…I tako.
    Mogao bih ti pričati bezbroj novih događaja, ali ti to svejedno znaš… jer si tu uz nas…i znamo da si ponosan na nas, kao što smo i mi ponosni na tebe.

    LERI
    Mnoštvo je lijepih trenutaka provedenih s Ivanom. Trenuci su to koji su me obilježili i kojih se vrlo često sjetim. Svako ponovno spuštanje cestom koja vodi u Makarsku izazove u meni sjetu i nostalgiju jer smo se predivnom pogledu s te ceste iznova divili svakog ljeta. Sjećam se kako smo bezbrižno jurili tom istom cestom, glasno slušali radio, uživali u prirodnim ljepotama i suncu te se veselili ljetu koje je pred nama. Noćne bismo izlaske s nestrpljenjem čekali, a na plažu smo odlazili samo da bismo mogli reći da smo bili…Bila su to stvarno lijepa vremena…
    A kad se samo sjetim svih onih noći provedenih ispred televizora i gledanja, po tko zna koji put, repriza Zvjezdanih staza…
    Nije bilo važno što radimo, već da to radimo zajedno.
    Znate, moja bi nas majka uvijek dočekivala s buredžicima; Ivan ih je obožavao. To je bila tradicija koja se ne mijenja. A on je iskazivao svoju zahvalnost na tom malom znaku pažnje.
    To su situacije o kojima inače ni ne razmišljamo, ali koje govore puno o tome kakav je netko čovjek.
    Htio bih završiti s porukom da treba biti zahvalan na svakoj prilici, jer danas ste ovdje i dobili ste veliku priliku, ali nikada ne zaboravite biti veliki i u malim stvarima. Takav je i Ivan bio.
    I za kraj, htio bih čestitati svim dobitnicima stipendija, nagrada, priznanja i potpora. Siguran sam da Ivan sve odozgora gleda i da je ponosan što stipendije koje nose njegovo ime idu u prave ruke.

    JELA
    Ponosni smo jako na ovu Zakladu koja nosi tvoje ime, ime koje nam je svima urezano u srce i koje ćemo zauvijek izgovarati s poštovanjem, toplinom i posebnom snagom.
    Čak i sada kada gledam to tvoje ime ispisano po čitavoj Komediji ponosan sam…ponosan i sretan jer će ime, kao i ti, zauvijek biti tu. Gledam taj tvoj osmijeh…prepun energije i jedinstvenosti, najiskreniji i najdivniji…Zarazan osmijeh po kojem te znamo i pamtimo.
    Fališ mi prijatelju i volim te, a oni koje volimo ne odlaze, oni svaki dan hodaju uz nas.
    Tako i ti – nevidljiv, nečujan, ali uvijek blizu…uvijek tu.
    Zauvijek u mislima i zauvijek voljen.

    Ivan Jelčić i Slaven Lerota, Ivanovi prijatelji

  • ZAHVALA U IME NAGRAĐENIH

     

    NIKŠA
    Zelena.
    Boja prirode, sklada i spokoja.
    Nije čudo što je upravo ona Ivanu bila najdraža.
    Boja nade, novih početaka i oprosta.
    Boja slobode.

    I takav je Ivan bio, slobodan od materijalizma, slobodan od vjerskih, nacionalnih i socijalnih opterećenja i kompleksa. Isticao je važnost ljubavi, plemenitosti i suosjećajnosti kod ljudi, a u znanosti izvrsnost, upornost i perfekciju.

    KARLA
    Poštovana obitelji Bulić, cijenjeni članovi Zaklade Ivan Bulić, dragi uzvanici,
    iznimna nam je čast stajati pred Vama u ime svih dobitnika vrijednih stipendija, nagrada i priznanja.

    Od srca zahvaljujemo Upravi Zaklade, kao i svim njenim podupirateljima, donatorima i simpatizerima što su prepoznali naš trud i zalaganje i nagradili ga divnim priznanjima.
    Iza njih se kriju brojni uspjesi, ali i oni manje uspješni trenuci, stoga su ova priznanja podsjetnik da se trud i rad uvijek vrate onima koji ponizno i iskrenim srcem pristupaju onome što rade.

    NIKŠA
    Osim financijske potpore, ona su nam i poticaj za daljnji ustrajan, predan i naporan rad. Iznimno nas raduje što Zaklada podupire razvoj naše struke koji je temelj svakog njenog napretka u budućnosti.
    Hvala na podršci, lijepoj riječi, vjetru u leđa.
    Zbog ljudi poput Vas vjerujemo u našu sadašnjost i našu budućnost.

    Ovom prilikom željeli bismo zahvaliti i onima koji su nas do sada usmjeravali i podupirali u našoj izvrsnosti te onima koji će to nastaviti činiti i u budućnosti.
    Našim obiteljima i prijateljima najveća hvala na strpljenju i ljubavi koje nam nesebično pružaju. Uvijek znaju kako nas ohrabriti i potaknuti ono najbolje u nama, ono zbog čega smo danas ovdje. Ono što nas istinski pokreće i motivira su ljubav i želja da oni koji su zaslužni za sve što smo postigli budu ponosni na nas.
    Hvala Vam što vjerujemo da je “Ljubav velikodušna i dobrostiva, …, sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikad ne prestaje.“

    KARLA
    Počašćeni smo činjenicom što ćemo u okviru Vijeća izvrsnosti moći aktivno sudjelovati u radu Zaklade i težiti ostvarenju njenih ciljeva. Poticat ćemo druge na izvrsnost i upornost, pružit ćemo im ljubav i iskreni osmijeh.
    Budućim generacijama dat ćemo sve što ste i Vi dali nama, tako čineći da Ivan živi kroz naša djelovanja.

    Ovo obraćanje Vama završili bismo Ivanovim riječima:
    „Izgubljen je svaki dan u kojem nisi naučio nešto novo i nisi učinio nešto da naš svijet bude bolji i ljepši.“

    Karla Kragić i Nikša Bekavac

  • GOVOR ZAHVALE PROF. DR. SC. JADRANKE FRECE

     

    GOVOR ZAHVALE PROF. DR. SC. JADRANKE FRECE, DEKANICE PREHRAMBENO-BIOTEHNOLOŠKOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

    Poštovane dame i gospodo, uvaženi poduzetnici, cijenjeni zakladnici, podupiratelji i donatori Zaklade, dragi studenti i ponosni roditelji, kolege profesori, uzvanici i prijatelji.
    Iznimna mi je čast i zadovoljstvo pozdraviti vas u ime svih djelatnika i studenata Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
    Naš fakultet vodeća je institucija visokog obrazovanja i znanosti u području prehrambene tehnologije, te kao takav njeguje visoke kriterije izvrsnosti u svojem radu. Iznimno smo ponosni na svoju znanstvenu uspješnost, pri čemu Hrvatsku svrstavamo u sam svjetski vrh u polju prehrambene tehnologije. Znanstvena baza SCOPUS obznanjuje da Hrvatska u polju “Food Science” 2018. godine stvara najcitiranije znanstvene radove na svijetu. A jedina dva znanstvenika među elitom najcitiranijih znanstvenika svijeta na najuglednijoj listi Clarivate objavljenoj prije mjesec dana koji djeluju u Hrvatskoj – pogađate – to su ostvarili upravo na našem Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu u Zagrebu.
    No naš „core-business“ nije samo znanost, naša osnovna zadaća je na temelju te znanosti obrazovati kvalitetne stručnjake, upravo one koji u sljedećem koraku postaju dio vašeg gospodarskog sektora, također izvrsnog. Izvrsnog u svjetskim razmjerima. Ta naša zajednička kvaliteta nije slučajna: znanost, obrazovanje i gospodarstvo u našem slučaju sjajno surađuju. Posebno je to vidljivo upravo u području pekarske, slastičarske i konditorske industrije, a najbolji dokaz te prekrasne isprepletenosti koja ostvaruje odlične rezultate upravo je ova svečana prigoda kojoj danas prisustvujemo.
    Kao Fakultet, izuzetno smo sretni što smo dio ove priče, što smo od samog početka ugrađeni u temelje djelovanja ove Zaklade, Zaklade stvorene na velikoj tuzi i boli, a pogonjene enormnom snagom gospodina Vladimira Bulića. I voljom da se potiče, podupire, pomaže. Sa zadovoljstvom ističemo da Zaklada svojim stipendijama i nagrađivanjem onih najboljih među studentima našeg Fakulteta u potpunosti ostvaruje cilj povećanja interesa za ove konkretne tehnologije. S ponosom mogu reći da je sve više sve kvalitetnijih mladih ljudi koji, napuštajući nas, u bliskoj budućnosti kucaju upravo na vaša vrata, cijenjeni i dragi prijatelji iz gospodarskog dijela naše pekarske, slastičarske i konditorske zajednice. Hvala vam na podupiranju ove naše izvrsnosti, u ime nas iz akademske zajednice, studenata i nas sveučilišnih nastavnika.
    Vama dragim studentima, koji ste danas ovdje i činite nas profesore ponosnima, čestitamo na uspjehu. Iz iskustva znamo – bit ćete i dalje izvrsni, te višestruko vratiti dobro dobrim. I još boljim. Odličnim.
    No osim na podupiranju osobne izvrsnosti, moram zahvaliti Zakladi, i vama koji ju nesebično podržavate, za onaj drugi aspekt djelovanja – za pomaganje potrebitima. I općenito, ali i osobno, u ime Fakulteta. Naime, igrom sudbine, i naš je Fakultet nedavno snašla nevolja. Potres nas je prilično oštetio, a nedavna zagrebačka poplava učinila je svoje i uzrokovala još težu situaciju, uz potpuno uništenje naše najvažnije predavaonice, i ogromnu štetu na nekim od najvažnijih laboratorija. Zaklada je u tom trenutku spremno pomogla. Veliko hvala na toj tad ne samo materijalnoj pomoći već i važnoj emocionalnoj podršci u prevladavanju krize. Također, velika hvala i na stipendijama našim studentima stradalima u potresu. Hvala vam što nismo bili sami kad nam je bilo teško, to ovaj Fakultet ne zaboravlja. U danima i mjesecima koji su pred nama i dalje nas očekuju veliki izazovi no sigurna sam da ćemo ih zajedničkim snagama uspješno riješiti, za dobrobit Zaklade, našeg Fakulteta, poziva, struke i posebice naših studenata.
    Poštovane dame i gospodo, uvaženi poduzetnici, dragi studenti, kolege i prijatelji. Svima vam hvala od srca na požrtvovnosti i što svojim angažmanom omogućujete svakodnevno funkcioniranje i rad Zaklade. Sretna sam što smo ovdje, sretna sam što smo zajedno, sretna sam što se vidimo uživo, slaveći 5 godina besprijekornog djelovanja ove Zaklade. Želim da nas sve ovakva izvrsnost i ovakva volja za djelovanjem na zajedničku dobrobit okupljaju i dalje.
    Za kraj, želim vam još da vi i vaši najbliži budete i ostanete zdravi, uspješno prevladate sve teškoće s kojima se budete susretali te uživate u miru i ljubavi ovog posebnog blagdanskog vremena u godini.