Treća Svečana sjednica Zaklade

U ime mladog Ivana Bulića, koji je čitavog svog života zračio posebnom energijom, ispunjavao srca i mamio osmijehe na lica bližnjih, davao nadu i snagu potrebitima te impresionirao sve oko sebe svojim natprosječnim intelektom, a koji je nažalost prerano napustio ovaj svijet, nastavljena je prije tri godine započeta misija Zaklade Ivan Bulić.

Gotovo u istom sastavu kao i lani, uvećanom za nove podupiratelje, organizirana je treća po redu Svečana sjednica Zaklade Ivan Bulić. Promijenila su se samo imena dobitnika, izvrsnika koje na ovim godišnjim prosinačkim druženjima okuplja mladi, izvrsni znalac koji više nije dio ovozemaljskog svijeta i čije se nesebičnosti, blagosti i dobrote često i rado sjećaju svi koji su imali tu blagodat poznavati ga.

Njemu u spomen, Zaklada kontinuirano potiče, olakšava i omogućuje onim najboljima, prvenstveno studentima, a onda i mladim istraživačima, profesorima, znanstvenicima, inženjerima, tehnolozima i drugima u struci da postižu vrhunske rezultate posebice u području pekarstva, slastičarstva i konditorstva.

Svečana sjednica Zaklade održana je 4. prosinca 2019. godine u Preporodnoj dvorani palače Narodnog doma, na adresi Opatička 18.
Svečanosti su prisustvovali članovi Zakladne uprave, Stručnog povjerenstva, Poslovnog vijeća i Vijeća izvrsnosti, ugovorni, pravni i fizički podupiratelji, donatori i simpatizeri te svi nagrađeni izvrsnici u pratnji svojih najmilijih.

Raskošnu dvoranu, poznatu i pod nazivom Ilirska ili Dvorana zagrebačka, istovremeno su ispunili osjećaji iskrene tuge radi preranog gubitka sina, supruga, prijatelja, kolege, intelektualca i humanista te osjećaji neizmjerne sreće i ponosa kako nagrađenih tako i zajednice koja je prepoznala i nagradila njihov trud, požrtvovni rad, upornost, dosljednost te izvrsne rezultate.

Upravitelj Zaklade, Vladimir Bulić toplim je riječima dobrodošlice pozdravio sve prisutne, a tajnik Zaklade Željko Rupić osmislio je i moderirao svečani program.
Himnom studenata diljem svijeta, Gaudeamus Igitur, u sjajnoj izvedbi operne dive Sandre Bagarić u pratnji profesora Darka Domitrovića, započela je Svečana sjednica Zaklade.
Uz njih, vrhunsku izvedbu pažljivo odabranih glazbenih tema ljubavnog karaktera, u čijim je tekstovima i glazbi Ivan za života doista uživao, vokalno su upriličili poznati dalmatinski tenor Đani Stipaničev te od strane Zaklade dvostruko nagrađena Nika Mutak, danas djelatnica tvrtke TIM ZIP, kao i trostruko nagrađena dobitnica stipendija i nagrade Katarina Filipan, koja je uz impresivan glasovni raspon oduševila i sviranjem gitare.

Svoga se bratića prisjetio i Luka Bulić u izvedbi pjesme Olivera Dragojevića “Moj galebe”, a poseban su instrumentalni doprinos dali mlada glazbena umjetnica Lana-Lucija Horvatić na violončelu te direktor Sektora sirovina tvrtke TIM ZIP, Andrej Hanžek na violini.
Lijepih i dragih uspomena prisjetili su se Ivanovi prijatelji Ratko Vlajo i Ante Čačić, koji su dirljivim riječima dočarali zajedničke trenutke iz mlađih dana, uz pratnju Darka Domitrovića na klaviru.

Središnje događanje Svečane sjednice Zaklade bilo je proglašenje ovogodišnjih dobitnika.

Potpore, stipendije, priznanje i nagrade dodijeljeni su najboljim studentima te fizičkim i pravnim osobama koje su svojim radom i projektima dale poseban doprinos struci i društvenoj zajednici općenito, ostvarujući plemenite, humane i društveno korisne ciljeve.

Odlukom Zakladne uprave, Zaklada Ivan Bulić i ove je godine dodijelila potporu Udruzi Farmica iz Našica za dobrobit i zaštitu pasa, mačaka i drugih životinja. Potporu od 50.000,00 kn primila je predsjednica Udruge, Ivana Varkonji.

Potpora u iznosu od 20.000,00 kuna uručena je Srednjoj strukovnoj školi Varaždin za projekt izrade grisina. U ime škole, potporu je primio ravnatelj, Dražen Košćak.

Stipendija u godišnjem iznosu od 12.000,00 kn dodijeljena je odličnom učeniku Srednje strukovne škole u Varaždinu, Florijanu Kličeku koji se školuje za zanimanje pekar.

Ne računajući priznanja i nagrade, 2017. godine Zaklada je dodijelila 5 , lani 14, a ove godine čak 17 stipendija u iznosu od 15.000,00 kn godišnje.

Stručno povjerenstvo za izbor kandidata za dodjelu potpora, stipendija, priznanja i nagrada u sastavu prof. dr. sc. Damir Ježek, predsjednik, prof. dr. sc. Duška Ćurić, zamjenica predsjednika, prof. dr. sc. Damir Stanzer, dr. sc. Marija Carić i dipl. ing. Ivan Parać proslijedilo je Zakladnoj upravi prijedlog kandidata za akademsku godinu 2019. /20. koji je jednoglasno prihvaćen.

Dobitnici stipendije u iznosu 15 000 kuna godišnje su:
Renata Mavrić
Gloria Kovač
Marko Iveša
Nikša Bekavac

(Stipendije za drugu godinu preddiplomskog studija)

Nina Šarić
Arijana Dubović
Ena Buljubašić

(Stipendije za treću godinu preddiplomskog studija)

Sara Šarić
Karla Tomljanović
Katarina Varga
Klara Čuljak
Matija Pejković Prekslavec

(Stipendija za prvu godinu diplomskog studija)

Filip Zlatar
Marija Gregov
Dora Benšek
Ivana Birovčec
Katarina Filipan

(Stipendija za drugu godinu diplomskog studija)

Priznanje Zaklade Ivan Bulić za najbolji završni rad s naslovom „Karakterizacija sastava odabranih sekundarnih biljnih sirovina: Implementacija bioaktivnog ekstrakta kore banane u formulaciji jestivih filmova“, plaketa i potpora u iznosu od 3000 kuna dodijeljeni su Anamariji Dominko.

Nagradu Zaklade Ivan Bulić za najbolji diplomski rad s naslovom „Nutritivna i fizikalna svojstva bezglutenskog kruha s dodatkom prosa“, plaketu i potporu u iznosu od 5000 kuna osvojila je Lucija Štrkalj.

Godišnja nagrada Ivan Bulić za najbolji doktorski rad na temu „Oligosaharidi iz sekundarnih biljnih sirovina – izdvajanje, karakterizacija i primjena u razvoju funkcionalnih konditorskih proizvoda“, plaketa i potpora u iznosu od 7000 kuna dodijeljeni su Aleksandri Vojvodić Cebin.

Dobitnice Aleksandra Vojvodić Cebin i Marija Gregov zahvalile su, u ime svih nagrađenih, zakladnicima i podupirateljima Zaklade na prepoznavanju i nagrađivanju uloženog truda i napornog rada obećajući pritom kako će i ubuduće poštivati i promicati plemenite vrijednosti na kojima je Zaklada utemeljena te nastaviti rad na postizanju uspješnih rezultata.

Odabirom ovogodišnjih dobitnika, Vijeće izvrsnosti prošireno je za 20 novih članova, mladih stručnjaka čija želja, volja i intelektualne mogućnosti za ostvarenjem značajnih postignuća nadilaze prosječnost i koji će svojim budućim radom i zalaganjem nastojati doprinijeti realizaciji važnih i za ovu profesiju prijeko potrebnih ciljeva Zaklade.

 

  • GOVOR VLADIMIRA BULIĆA, UPRAVITELJA ZAKLADE IVAN BULIĆ

    Poštovane dame i gospodo.
    Dragi studenti, profesori i poduzetnici.
    Cijenjeni zakladnici, podupiratelji i donatori Zaklade Ivan Bulić.
    Dragi uzvanici, dragi glazbenici, dragi prijatelji.

    Dobro došli na 3. Svečanu sjednicu Zaklade Ivan Bulić.
    Dobro došli na još jedan skup istomišljenika posvećen radu, izvrsnosti i ljubavi.
    Hvala vam što ste došli u namjeri da date podršku i javno priznanje mladim intelektualcima koji su odlučili pokazati da je rad, znanje i mladost garancija dobre i sigurne budućnosti ljudske civilizacije.
    Simbolično, baš ovdje, u Palači naroda Hrvatske Akademije znanosti i umjetnosti.
    U spomen na moga sina Ivana i njegov način života, ponosni i zadovoljni, nagradama Zaklade Ivan Bulić odat ćemo priznanje i dati tako potrebnu i važnu moralnu, životnu i materijalnu potporu najboljima među izvrsnima, najupornijima među upornima i najhrabrijima među hrabrima.

    Toliko izvrsnima, toliko upornima i toliko hrabrima da su puni ljubavi prema svojim najbližima i cijelom okruženju prihvatili odricati se svakodnevne životne lagodnosti i prosječnosti i mukotrpnim, napornim, zahtjevnim i nesebičnim radom postići najviše razine znanja i spremnost za preuzeti odgovornost za brigu o svojoj i našoj zajedničkoj budućnosti.
    Mladima kojima njihova mladost nije bila zapreka shvatiti prioritete i svojim radom stvarati nove vrijednosti i ostaviti trag i realne primjerke suvremenih ljudskih dostignuća.

    Ivan je tijekom cijeloga svoga kratkoga života nesebično i neprestano širio ljubav prema svim ljudima i živim bićima oko sebe i bio posvećen takvom znanju koje spremno i uspješno dostiže izvrsnost i postiže perfekciju. Nikada si nije dozvolio luksuz buditi se zadovoljan prosječnim i običnim, onim već stečenim. Uvijek je u sebi pronalazio dovoljno hrabrosti da bez straha mašta, dovoljno mudrosti i razuma da prepozna svoje snove i dovoljno upornosti da te snove slijedi bez obzira na sve izazove i stranputice na putu do ostvarenja. Nikad spreman na poraze, ali uvijek odlučan da na putu ka uspjehu posrtaje i padanja zamijeni ponovnim ustajanjem i nastavljanjem zacrtanoga puta, uvijek dovoljno mudar i svjestan da je znanje najkraća prečica do uspjeha i pobjede i mnogo važnije od mogućnosti.

    Jer upravo znanje je put k stvaranju novih mogućnosti. Znanje je put ka hrabrosti i spremnosti za preuzimanje odgovornosti, put k mijenjanju svijeta na bolje.
    Danas ćemo mnogo puta u riječima i pjesmama svih koji će biti na ovoj pozornici, čuti riječ ljubav, jer ako je išta karakteriziralo Ivana i njegov način života onda je to riječ i pojam LJUBAV.

    Uvijek je, ne misleći na sebe, bio spreman podijeliti ljubav sa svojim najbližima, majkom, ocem, suprugom, svojim Kimijem, prijateljima, kolegama, ali i svima onima koji su ljubav trebali.
    Bila to ljubav kroz zagrljaj, nježnost i poljubac, ili kroz razgovor i savjet, ali i ona koja je onim potrebitima značila moralnu ili materijalnu podršku, uvijek je, bez zadrške, zaboravljao na sebe i davao čitavog sebe za tuđu sreću, tuđu radost, za osmijeh na licu i suzu radosnicu u oku onih koji su ga trebali. Onih koje je volio i onih koji su voljeli njega.

    A kada je Ivan volio, volio je bez granica, volio je bez kraja, volio je do neba, tamo gdje lete avioni.

    Dame i gospodo, dragi prijatelji.
    Poštovani studenti, magistri, doktori nauka, profesori.
    Dobri i dragi ljudi.

    Hvala vam što ste došli iz cijele Europe, što ste u svim svojim životnim svakodnevnicama, obvezama i stresovima iznašli vremena za biti danas sa nama ovdje, da udruženi odamo poštovanje znanju, izvrsnosti i ljubavi i što ste uz nas Zakladnike iznašli i materijalne mogućnosti da zajednički pokažemo koliko je snažna i moćna svijest o potrebi za znanjem i ljubav prema znanju, ljubav prema bližnjemu i kako u našim srcima i duši stalno i nepokolebljivo živi ta neugasiva vatra i energija ljudske empatije za sve one koji nas trebaju.
    I koliko nas to sve čini sretnima.
    Moj sin Ivan rekao bi da su takvi ljudi zaslužili opći ponos i vječno poštovanje.

    Hvala vam dobri ljudi.
    Dobro došli.

  • GOVOR NAGRAĐENIH

    Poštovani članovi Zaklade Ivan Bulić, njezini podupiratelji, dragi uzvanici.

    Pripala nam je izuzetna čast zahvaliti vam u ime ovogodišnjih dobitnika stipendija i nagrada na velikome priznanju vaše, a sada i naše, Zaklade.
    Hvala vam što ste prepoznali i nagradili naš dosadašnji rad i trud, ali i htijenje da nastavimo promicati izvrsnost, bilo u nama samima ili u drugima oko nas, dok tako pridonosimo boljitku zajednice u kojoj živimo.

    U ovom posebnom i svečanom trenutku, sretni smo i nadasve ponosni što smo svojim malim doprinosom postali dio iznimno nadahnjujuće priče o ljubavi i snazi, priče o tome da ono zaista vrijedno nikada ne nestaje već se samo pretače u neke nove oblike uvijek iste ideje. Imajući to na umu, istovremeno osjećamo i veliku poniznost i poštovanje prema liku i djelu Ivana Bulića te dužnost da opravdamo vaše povjerenje i u našim budućim djelovanjima.

    U svakom trenutku prema nama ste se odnosili s velikim poštovanjem i dijelili radost zajedničkog uspjeha.
    Imali smo priliku kratko vas upoznati prije ove svečane dodjele što je na nas ostavilo snažan utisak. Dojmile su nas se vaša srdačnost, otvorenost, toplina i iskrenost.
    Ova svečana dodjela svima će nam ostati u najljepšem sjećanju, veličanstvena i dostojanstvena.

    Prema onome što smo čule, Ivan bi baš tako i želio jer nikada nije pristajao na prosjek, već je uvijek težio izvrsnosti.

    Još jednom, veliko vam hvala što potičete nas mlade u ostvarenju naših potencijala. Gospodin Bulić bi rekao da su mladi energija i sloboda te da im uvijek treba dati priliku da pokažu što znaju i mogu. Njegova težnja za povezivanjem ambicioznih, sposobnih i marljivih mladih ljudi koji traže priliku i onih koju tu priliku mogu pružiti, osnažuje naše uvjerenje da se svaki trud uvijek isplati. Iskreno se veselimo sudjelovanju u daljnjem djelovanju Vijeća izvrsnosti Zaklade Ivan Bulić te obećavamo da ćemo poštivati i promicati plemenite vrijednosti na kojima je ona utemeljena.
    Na kraju, završile bismo stihovima Dobriše Cesarića koji možda najprikladnije ocrtavaju naše osjećaje:

    Taj san u slapu da bi mog’o sjati, i moja kaplja pomaže ga tkati.”

    Hvala Vam!

    Aleksandra Vojvodić Cebin i Marija Gregov

  • O IVANU

    Ratko
    Ivan.
    Muž, sin, prijatelj, kum…Ma brat.
    Ivan. Skoro nikada te nisam tako zvao, osim kad bi stvarno bilo ozbiljno, a i u tim sam trenutcima tako volio da si uz mene.
    Tako je malo vremena prošlo, kao da sam neki dan gledao u onaj ogroman osmijeh od uha do uha, gotovo u krug oko glave.
    Tako je puno vremena prošlo, nedostaješ nam još više.
    Pričamo s tobom svaki dan.
    Sretan sam što smo imali priliku ići kroz život zajedno. Kliknuli smo za 6 sekundi, prvoga dana, još na početku srednje škole.
    Nisi se sramio pokazati svoju natprosječnu inteligenciju.
    Bio si jedini koji je sve školske godine završavao ranije, tj. prvi.

    Čvrst u stavovima i ispravnog razmišljanja do kraja.
    Nisi odstupao od svojih načela, nimalo. Tako smo se i upoznali.
    Prvo smo se „pofightali“, u 6 sekundi, i to je bilo to, odmah potom postali smo burazi.
    To je bilo otprilike i tih 6 sekundi prije nego što si upoznao Ivanu.
    Ponekad brutalno iskren u izražavanju svog mišljenja, nekad malo blaži, ali uvijek si svima htio istinski dobro. Tražio si poštovanje, ali si ga i velikodušno davao.

    Obilježio si moj život, to je sigurno.
    Imam osjećaj da bih bez tebe puno manje u životu znao, vidio, upoznao. Ne bi bilo toliko predivnih ljudi u mom životu s kojima si me upravo ti upoznao.
    Prvi si se rasplakao na našoj svadbi. Možda i jedini.
    Bio si prvi, odnosno jedini koji je uzviknuo od sreće u sav glas.

    Ante
    Čovjeka kakav je bio Ivan, rijetko se sreće. U životu uvijek nastojiš težiti ispravnom pogledu na svijet i pronaći iskrene, prave prijatelje – takav je bio Ivan. Iskren i pravedan.

    Uvijek nasmijan, svojom je snažnom i posebnom energijom mogao pridobiti svakoga. Njegov entuzijazam i vječita želja za višim, boljim, činila ga je drukčijim od svih ljudi koje poznajem.
    Prst sudbine spojio nas je jedne ljetne večeri u beach baru na otoku Viru gdje nas je upoznala prijateljica Ivana. Odmah smo „kliknuli“.

    Bio je poseban, što je bilo lako za prepoznati, a kasnije se i potvrdilo kroz godine bratskih druženja. Isijavao je iskrenošću, toplinom i dobrotom. Toliko je malo trebalo da ga gestom, znakom pažnje obraduješ, a on bi uzvratio predivnom zahvalnošću. To je u meni izazivalo poseban, neopisiv osjećaj.

    Ratko
    Isprepleli smo živote i najviše uživali u malim stvarima.
    To mi je bilo najdraže. Kao što si i ti volio činiti male stvari za svoje najbliže.
    Male, ali koje te toliko mogu razveseliti…Svi ti detalji koje si pratio i pamtio.
    Pa tko bi drugi išao napuniti frižider svime što ja volim kada dolazim u goste?
    Ali baš svime.
    Na kraju je i mene veselilo ići kupiti taj tvoj ice tea dan uoči tvog dolaska..
    Takav si utjecaj imao na one koje si volio.

    Prvi si započeo s božićnim poklonima među prijateljima.
    Naposlijetku smo svi jedni drugima počeli kupovati poklone.
    Najteže je bilo kupiti poklon tebi jer si se ti više veselio kada si bio onaj koji ga daruje nama.
    Uživao si biti voljen, ali najviše si od svih nas pokazivao i davao ljubav.
    U širem društvu frajer, s najbližima romantik.
    Zvao si me iz Amerike s mjesta gdje smo jednom bili svi zajedno, a u tom si trenutku tamo zaprosio Ivanu.
    Od svih putovanja svijetom, svih mjesta koja si prošao i iskustava koja si skupio, najviše te veselilo biti doma sa svojom Ivanom i Kimijem.
    I naša kuća bila je tvoj dom. Imao si puno takvih. Najdraži su ti bili obični trenutci. Da gledamo zajedno film ili kuhamo i pričamo o malim stvarima. Mislim da ni sa kime nisam bio toliko puta u kinu, niti hoću. Niti sam ikada isprobao toliko kompleksnih recepata i raspravljao o kuharicama. Svestran, volio si sve probati.
    Fun facts:
    Na svojoj si svadbi ti najviše plakao. 🙂
    S 13 godina znao si sve Balaševićeve pjesme, a Vasu Ladačkog sam prvi put čuo kada si mi ga ti otpjevao.
    Borisu smo na jedrenju uspjeli napraviti double wet Willy.

    Ante
    Dočaravajući pravoga, stvarnoga Ivana, izdvojio bih jedan događaj.
    Jednoga dana trebao sam otići do dućana pa mi je Ivan napomenuo da bi bilo vrijeme da krenem, a ja sam mu dobacio ključeve svog/maminog Pola.

    S nevjericom je prihvatio ponudu koja mi se zauvijek urezala u pamćenje. Spomenuo mi je taj događaj stotinu puta. Tada nisam bio svjestan koliko je to cijenio.
    Na kraju te večeri, uzeo mi je mobitel iz ruke i upisao svoj broj pod „IVAN SOS“ uz napomenu da ga zovem bilo kada i za bilo što. Situacije koje su uslijedile, potvrdile su njegove riječi i po nebrojeni puta istaknule jednostavnost u iskazivanju poštovanja i ljubavi.

    Toliko je puta bio tu za mene i toliko me puta oduševio svojim manirima i pažnjom da sam se osjećao, i dan danas osjećam, privilegiranim što sam bio dio njegova života.
    Kroz ovu našu Zakladu, nastavio je širiti broj nas koji smo privilegirani što smo ga upoznali.

    Puno sam toga naučio iz naših druženja i na tome mu beskrajno hvala.

    Ratko
    Mnogi su mi se smijali, no nije mi to puno smetalo. Uživao sam nasmijavati te svojim izgovaranjem, odnosno ne izgovaranjem slova L. Tako smo jednom došli na golf gdje su nas pozdravili s „Dobar dan gospodo Buić i Vajo…“. Rekoh: “Ma namjerno sam im tako rekao, aha…”

    Jedne smo se godine ranije vraćali sa skijanja da odemo na premijeru prvih Gospodara prstenova i ja sam u kinu naravno odmah zaspao. Budio si me za vrijeme filma – „buraz, hrčeš“. Držao si rekord u gledanju filmova do kraja dok mi drugi spavamo.

    Jednom smo se „porječkali“ na gliseru, plivali do obale da nastavimo žustro tu raspravu, međutim toliko smo se umorili plivajući da smo se na plaži zagrlili i sjeli na piće.
    Znao si napamet riječi pjesme Bohemian rhapsody i govorio da je to najbolja pjesma na svijetu čak 10 godina prije nego su je stvarno i proglasili najboljom pjesmom na svijetu.
    Toliko si znao pojačati klimu da sam na moru, ako sam bio s tobom u sobi, redovito tražio poplun usred ljeta, osjećao sam kao pingvin.

    Počeo si igrati golf jer si bio ljevak za sportove s loptom, a još si uz to stvarno i bio ljevak. Bio si najbolji u golfu, a bez tebe ne bismo ni ja ni mnogi drugi igrali golf.
    Zapravo, ne znam kako da napišem koliko si poseban. Neću ni reći hvala. Nije još vrijeme za to.
    Ne može to biti kraj, ne smije i neće.
    Kumek, pričat ćemo sutra, i prekosutra, i preko prekosutra…

    Ratko Vlajo i Ante Čačić

  • IMPRESIJE DOBITNIKA STIPENDIJA, NAGRADA I PRIZNANJA

     

    Dr. sc. Aleksandra Vojvodić Cebin, dobitnica Godišnje nagrade Ivan Bulić za najbolji doktorski rad
    Iznimno sam ponosna na Godišnju nagradu Zaklade Ivan Bulić koja mi je uručena na 3. Svečanoj sjednici Zaklade, 4. prosinca 2019. godine. Teško je riječima prenijeti svečano i dostojanstveno ozračje tog događaja; u velikome skladu izmjenjivali su se govori puni emocija, predivne glazbeno-vokalne izvedbe i dodjela priznanja, a istovremeno u meni i osjećaji ganutosti, poniznosti, posebnosti, sreće i ponosa. Zaista mi je bila čast i zadovoljstvo sudjelovati na takvom događaju iza kojeg stoje srdačni i iskreni ljudi, njihov velik rad i predanost ideji prepoznavanja i promicanja izvrsnosti u spomen na Ivana. Ova nagrada će mi ostati kao trajni podsjetnik da se uloženi trud prepoznaje, ali i trajni poticaj za osobni i profesionalni napredak.

    Lucija Štrkalj, dobitnica Nagrade za najbolji diplomski rad
    Budući da sam imala priliku prisustvovati svim trima Svečanim sjednicama Zaklade, moj dojam impresivnosti tih događaja samo je rastao. Preporodna dvorana dala je Sjednici posebnu otmjenost i raskoš, a glazbene izvedbe su još više upriličile atmosferu. Posebno su mi se svidjeli nastupi Sandre Bagarić („Over the Rainbow“) i Nike Mutak („I Will Always Love You“). Govor gospodina Bulića me jako dirnuo i podsjetio na važnost empatije i razumijevanja prema drugima. Prilikom dobivanja Nagrade osjećala sam se sretno, ispunjeno i počašćeno zato što su moj trud i uloženi rad prepoznati. Ova Nagrada mi predstavlja potvrdu ne samo za napisani diplomski rad, nego i za ustrajnost tijekom čitavog studiranja, a potiče me da se i dalje trudim, učim i razvijam te da svoje znanje i vještine ulažem u daljnje poboljšanje prehrambenog sektora. Smatram da rad Zaklade doprinosi razvoju prehrambene industrije u Hrvatskoj, a mislim da je studentima jako poticajno znati da se njihove ideje i prijedlozi slušaju i uzimaju u obzir. I sam Ivan je govorio da „Mladima treba omogućiti pristup svim znanjima i informacijama“, a potvrdu za upijanje znanja, učenje, razmišljanje, kreativnost i odvažnost mladih ljudi daje upravo ova Zaklada.

    Anamaria Dominko, dobitnica Priznanja za najbolji završni rad
    ,,…jer kad vidi usred sebe djelo mojih ruku, svetit će ime moje.«…” Iz 30, 23
    Dan primitka Priznanja za najbolji završni rad pamtit ću kao dan kada sam se po prvi puta osjećala posebno počašćenom za svoj trud te nakon kojega motiviranija koračam naprijed. Ambijent i glazbena pratnja učinili su taj dan posebnim doživljajem. Cijela dodjela bila je prožeta toplinom, unatoč tužnoj priči zbog koje ova Zaklada djeluje. Osjetila sam svaku pjesmu koja je bila dijelom programa te je dočaran lik Ivana Bulića i nama koji ga nismo upoznali. Zahvalna sam na stečenom životnom iskustvu.

    Marija Gregov, dobitnica Stipendije za drugu godinu diplomskog studija
    Hvala vam svima na ovoj izuzetnoj privilegiji da moj trud i rad budu prepoznati i nagrađeni stipendijom. Veliki je blagoslov raditi ono što voliš i pritom nizati uspjehe, a kada dobiješ priznanje starijih i iskusnijih eksperata, ne preostaje ništa drugo nego nastaviti s radom i biti još bolji. Ne postoji granica učenja, već samo težnja k izvrsnosti. Ova stipendija će uvijek biti simbol poticaja da nema odustajanja čak niti onda kada te posao suoči s problemima. Svečana sjednica Zaklade svakim svojim trenutkom označila je potvrdu da me kontinuirani rad, prožet ljubavlju prema struci i društvu, doveo k vama te mi pružio neprocjenjiv osjećaj pripadnosti i veličanstvenosti.

    Dora Benšek, dobitnica Stipendije za drugu godinu diplomskog studija
    Svečana sjednica Zaklade Ivan Bulić vječno će ostati u mome sjećanju. Osim dobivene potpore, koja mi je znak da sam na dobrom životnom putu i dokaz kako se trud uvijek isplati, ono drugo što sam primila puno je važnije, a to su ponos i ispunjenost. Količinu ponosa koji sam tada osjetila i koji će vječno živjeti u meni nije moguće opisati riječima. U isto vrijeme, jednako sam bila ponizna i zahvalna na pruženoj prilici i časti koju sam dobila. Ovi osjećaji uvijek će me podsjećati kako i nakon sto padova treba ustati i ići dalje.
    S obzirom na količinu osjećaja, kako pozitivnih, tako i onih melankoličnih, koji su se izmiješani osjećali u zraku tijekom svečanosti, sigurna sam kako je svatko prisutan istovremeno osjetio i prazninu i ispunjenost duše. Divim se velikodušnosti i plemenitosti ove Zaklade te sam s ponosom i čašću dio nje. Sama dvorana u kojoj se održala svečanost upotpunila je cijeli ugođaj i na dostojanstven način dala svoj doprinos u očuvanju sjećanja na Ivana Bulića.

    Filip Zlatar, dobitnik Stipendije za drugu godinu diplomskog studija
    Izrazito sam ponosan na još jedno sudjelovanje na Svečanoj sjednici Zaklade na kojoj se okupljamo u čast jedne velike osobe kao što je to bio Ivan. Iako Sjednica prolazi u tužnom tonu sjećanja na Ivana, drago mi je što svake godine još više ljudi može čuti o Ivanovom životu koji iznova motivira sve okupljene na trud, rad i zalaganje za bolje sutra.
    Vrhunsku organizaciju zanimljivo je opisao moj otac kada je komentirao da ga ova svečanost podsjeća na dodjelu Oscara. Izvrsni poznati glazbenici, zajedno s našim kolegama koje posebno pohvaljujem, uljepšali su dodjelu uz besprijekorne glazbene izvedbe koje su samo pojačale već snažne emocije koje smo u tom trenutku osjećali. Cijelu svečanost odlično je upriličio i voditelj Željko Rupić koji je zabavno i prigodno moderirao impresivnu sjednicu.
    Zbog svega ovoga, duboko se nadam da će Zaklada Ivan Bulić djelovati još puno godina te da će generacije i generacije mladih ljudi biti motivirane Ivanovom pričom kako bi svi zajedno gradili bolji i pravedniji svijet.
    Zadnjih godinu dana priznanje Zaklade Ivan Bulić bilo mi je dodatna motivacija radi koje sam krenuo u nove životne puteve i nije uopće upitno hoće li me to priznanje motivirati i u dalekoj budućnosti.

    Ivana Birovčec, dobitnica Stipendije za drugu godinu diplomskog studija
    Tijekom Svečane sjednice i dodjele stipendija Zaklade Ivan Bulić u meni su se pobudile različite emocije.
    Bila sam zaista sretna, ispunjena i ponosna što sam uspjela ostvariti ovakav uspjeh koji će me nadalje stalno gurati prema naprijed i dati mi dodatnu motivaciju za daljnje korake u mojoj budućnosti. Na svečanosti mi se posebno svidjela sadržajnost cijelog programa koji je bio na najvišoj razini. Govori i glazba zaokružili su dojmove cjelokupnog događaja u kojemu su se miješali tuga, radost i ponos. Iako je priča obitelji Bulić veoma dirljiva i tužna, smatram da ne postoji ljepši i dostojanstveniji način očuvanja sjećanja na Ivana Bulića.
    Veoma sam zahvalna što su moj trud i zalaganje prepoznati te što sam imala priliku upoznati ostale članove i podupiratelje ove Zaklade. Vjerujem da ću opravdati Vaše ukazano povjerenje. Posebna mi je čast biti dio ove velikodušne priče koja će zauvijek ostati s ponosom u mome sjećanju.

    Katarina Filipan, dobitnica Stipendije za drugu godinu diplomskog studija
    Kako sam u Zakladi prisutna već duže vrijeme, mogu svjedočiti da je na svakoj sljedećoj dodjeli sve ljepše i ljepše. Širi se krug dobitnika stipendija i nagrada, ali i zakladnika i donatora, te se putem Zaklade svi međusobno povezujemo i na taj način se u potpunosti ostvaruje njezin cilj.
    Svečana je sjednica bila ispunjena emocijama izazvanim sjećanjem na Ivana Bulića, ali istovremeno i srećom zbog tolikih mladih ljudi čije su stručne vrijednosti prepoznate i koji su svojim radom i trudom zaslužili ovo priznanje. Za to se zalagao Ivan Bulić tijekom svog života, a danas nastavlja Zaklada njemu u spomen.
    Meni je zaista iznimna čast što sam i treću godinu zaredom izabrana za jednu od stipendistica Zaklade. Iskreno zahvaljujem svim članovima Stručnog povjerenstva, kao i upravitelju Zaklade, gospodinu Vladimiru Buliću. I ubuduće ću se truditi i radom stremiti izvrsnosti.
    Glazbeni program u izvedbi vrsnih umjetnika naglasak je stavio na ljubav koju je Ivan uvijek iskazivao prema svima. Čast mi je bila sudjelovati u izvedbi skladbe „All of me“ koja evocira uspomene na Ivanov i Ivanin prvi ples na vjenčanju te je zbog toga od velikog značaja za obitelj Bulić.
    Zaklada je i dalje nastavila pomagati studentima Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta, ali je otvorila srce i drugima kojima je pomoć potrebna. Tako su, osim nas studenata PBF-a, potpore pružene Udruzi Farmica i Srednjoj strukovnoj školi Varaždin.
    Od osnutka do danas, Zaklada se uspješno etablirala u stručnim i znanstvenim krugovima, a svojim plemenitim djelovanjem dotaknula je mnoge.

    Sara Šarić, dobitnica Stipendije za prvu godinu diplomskog studija
    Svečana sjednica Zaklade Ivan Bulić bila je veličanstven događaj prožet raznim emocijama. Biti među izabranim stipendistima Zaklade, za mene predstavlja veliko priznanje i sigurno će mi poslužiti kao dodatna motivacija za daljnje ulaganje truda u obrazovanje.
    Govor gospodina Vladimira Bulića bio je najemotivniji i najznačajniji dio svečanosti. U njegovom glasu osjetila se tuga, toplina i iskrena dobrodošlica svima nama. Glazbene izvedbe su pojačale cjelokupan dojam i emocije, a Preporodna dvorana palače Narodnog doma predstavljala je savršen ambijent za takav važan događaj. Smatram da ne postoji ljepši način čuvanja uspomene na Ivana, na njegove misli i njegova djela, jer se ovim putem mladi ljudi, koji pronalaze interese u prehrambenoj industriji, upoznaju s pričom o Ivanu te dobivaju „vjetar u leđa“ od Zaklade koja nosi njegovo ime.

    Karla Tomljanović, dobitnica Stipendije za prvu godinu diplomskog studija
    Izuzetno sam počašćena što sam toga dana prisustvovala Svečanoj sjednici Zaklade Ivan Bulić. Dobivanje stipendije potvrđuje da su se moj trud i žrtvovanje tijekom cjelokupnog školovanja isplatili. Bila sam izrazito ponosna i na sebe i na sve drage kolege, koji su također zaslužno stajali tamo. Osim što me taj događaj ispunio zadovoljstvom i ponosom, nisam mogla ostati ravnodušna na govore Ivanove obitelji i prijatelja. Ivanova priča me je potaknula da budem ustrajna u svojim ciljevima i da nastavim kako sam započela. Cijelu ovu predivnu svečanost prožetu raznim emocijama podupirali su izvrsni izvođači sa svojim pjesmama i nastupima. Još jednom bih voljela zahvaliti Zakladi na financijskoj potpori i organizaciji te predivne svečanosti koja će zauvijek ostati urezana u mom sjećanju.

    Katarina Varga, dobitnica Stipendije za prvu godinu diplomskog studija
    Izuzetna mi je čast bila prisustvovati Svečanoj sjednici Zaklade Ivan Bulić održanoj u veličanstvenoj Preporodnoj dvorani palače Narodnog doma s besprijekornom organizacijom i bogatim glazbenim programom. Jedan od najupečatljivijih dana tijekom mog dosadašnjeg studiranja bio je 4. prosinca 2019. godine, dan prožet snažnim emocijama kojeg ću se uvijek iznova rado, s ponosom i zahvalnošću prisjećati.
    Posebno me dirnula emotivna priča i snaga obitelji Bulić, koja podsjeća na važnost naših najbližih u koračanju kroz život. Kakav bi tek život bio kada bi svi oni, osim u našim srcima i mislima, mogli i fizički biti prisutni na ovome svijetu.
    Zahvalna sam svima vama, članovima Zakladne uprave, Stručnog povjerenstva i podupirateljima Zaklade, pred kojima sam se imala priliku osobno predstaviti i koji ste prepoznali moj dosadašnji uspjeh i uložen trud te ga nagradili. Ukazano povjerenje za mene predstavlja značajnu podršku i motivaciju za daljnjom izvrsnošću, s nadom da ću u budućnosti zajedno s vama doprinositi razvoju prehrambene industrije.

    Klara Čuljak, dobitnica Stipendije za prvu godinu diplomskog studija
    Vrlo sam zahvalna i sretna što sam imala priliku sudjelovati na izuzetno svečanoj dodjeli stipendija, nagrada i priznanja Zaklade Ivan Bulić. Prilično sam sigurna da će taj dan zauvijek ostati urezan u moje sjećanje zbog vrtloga emocija koje su se pojavile u tom trenutku. S velikom radošću i ponosom, a istodobno sa suzama u očima sjedila sam u Preporodnoj dvorani palače Narodnog doma slušajući svaku riječ jedne velike priče o ljubavi. Govori o Ivanu Buliću u meni su izazvali stravičnu tugu, ali istovremeno i veliku sreću jer je ljubav koja je utkana u organiziranje tog svečanog događaja, a vjerujem i u čitav Ivanov život, nadahnuće za svakoga. Hvala vam što ste u meni potakli zahvalnost, motivaciju za daljnjim učenjem, poticaj za stvaranjem karijere i želju za pridonošenjem zajednici, baš kao što je to činio i Ivan.

    Matija Pejković Prekslavec, dobitnica Stipendije za prvu godinu diplomskog studija
    Prisustvovati ovakvoj Svečanosti bila je iznimna čast, stoga se s ponosom prisjećam toga dana. Osjećala sam se kao dio jedne divne zajednice koju osim struke veže i ljubav prema istoj te velika želja za napretkom.
    Govor Ivanovih prijatelja i obitelji podsjetio me na vlastite gubitke, ali i osvijestio kako svi oni, iako više nisu s nama, žive u našim srcima i uspomenama. Ganuta cjelokupnim programom, shvatila sam koliko je velik taj naš svijet emocija, a Ivanov me lik inspirirao i motivirao da i sama budem bolja osoba, prijateljica i studentica.
    Svečana dodjela stipendije potvrdila mi je da sam na pravom putu te da se trud prije ili kasnije isplati. Htjela bih Zakladi uputiti jedno veliko hvala radi iskustva koje mi je pruženo i nagrade koju ću nastojati opravdati, a svojim kolegama poručiti da upravo naši snovi stvaraju budućnost te da zajedničkim trudom možemo mijenjati svijet na bolje!

    Nina Šarić, dobitnica Stipendije za treću godinu preddiplomskog studija
    Bila mi je iznimna čast dobiti stipendiju Zaklade Ivan Bulić i prisustvovati događanju koje je nadmašilo sva moja očekivanja. Cijela ceremonija bila je vrhunski organizirana te se u emotivnim govorima pojedinaca i dirljivoj glazbi istodobno mogla osjetiti velika tuga i žal, ali i veliki ponos i sreća.
    Ova svečanost je također bila prilika da steknem nova poznanstva s ljudima koji su bitni u našoj industriji. Na moje veliko zadovoljstvo, stupila sam u kontakt s određenim bitnim uzvanicima s kojima danas poslovno surađujem.
    Pohvalila bih još jednom vrhunsku organizaciju te zahvalila Upravi Zaklade što nam je omogućila da ovakav događaj pamtimo do kraja života i da nam bude dodatna motivacija za daljnji rad.

    Arijana Dubović, dobitnica Stipendije za treću godinu preddiplomskog studija
    Dana 04.12.2019. godine održana je treća Svečana sjednica Zaklade Ivan Bulić na kojoj smo imali priliku upoznati se, predstaviti i zahvaliti članovima i podupirateljima Zaklade. Na svečanoj ceremoniji popraćenoj kvalitetnim glazbenim programom, Ivanov otac i upravitelj Zaklade Vladimir Bulić te Ivanovi prijatelji održali su emotivne i dirljive govore posvećene upravo Ivanu, zbog kojega smo se u konačnici svi i okupili.
    Uz prisustvo obitelji i prijatelja, uručene su nam nagrade za prepoznati trud i rad, a to je bitan i nadahnjujući trenutak u životu svakog pojedinca. Cijela svečanost zaključena je zajedničkim druženjem na toplom i ugodnom domjenku. Osni-
    vanjem Zaklade i upriličenjem ovog događaja, Ivanova obitelj omogućila je da se Ivanova motiviranost i predanost radu zauvijek prepoznaju i cijene te da se kontinuirano prepoznaje trud i rad motiviranih mladih ljudi sličnih njemu. Neizmjerno mi je drago što sam dio nečega tako posebnog i poticajnog.

    Ena Buljubašić, dobitnica Stipendije za treću godinu preddiplomskog studija
    Svečanu ću sjednicu najviše pamtiti po dva elementa – to su osjećaji i glazba. Tijekom cijele svečanosti, proživljavala sam ponos, tugu, radost, poniznost, zahvalnost… Osjećaje koji se ne mogu opisati riječima. Glazba je činila velik dio događanja, a način na koji je uvrštena u program i glazbenici koji su je izvodili digli su ovu svečanost na jako visoku razinu. Bilo je predivno biti dio nagrađenih, onih zbog kojih su se toliki uzvanici okupili, a još je divnije bilo osjetiti da smo zapravo svi okupljeni u čast jednome mladiću. Taj će me mladić, uz potporu Zaklade, do kraja života podsjećati na to koliko je važno učiti i činiti dobro.

    Renata Mavrić, dobitnica Stipendije za drugu godinu preddiplomskog studija
    Bogato ukrašena dvorana Narodnog doma uljepšana izuzetnim vokalima i melodijom, slika je koja mi se urezala u sjećanje. Prisjećat ću je se uvijek kada ću se osjećati razočarano i bez cilja, kada ću gubiti nadu u poštenje, trud i velikodušnost. Jer upravo je ta prostorija tijekom Svečane sjednice odisala vjerom u mlade ljude, vjerom u ljubav. Izuzetno sam ponosna što sam dio ove Zaklade i što skupa s njom promičem znanje, ambiciju i ulaganje u budućnost.
    Slušajući dirljivi govor Vladimira Bulića, vjerujem da smo svi osjetili kao da smo upoznali mali dio njegova sina Ivana. Taj dio poticat će nas da grabimo naprijed, da upijamo svo znanje koje nam je pruženo te uvijek tražimo i dajemo više. Podsjećat će nas da, poput njega, cijenimo male stvari, a stvaramo velike.
    Vođeni njegovim blistavim primjerom, osvijetljen nam je put prema karijeri, ciljevima i mogućnostima. Neizmjerno sam zahvalna na toj potpori i ohrabrenju.

    Gloria Kovač, dobitnica Stipendije za drugu godinu preddiplomskog studija
    Samim prisustvom na Svečanoj Sjednici Zaklade Ivan Bulić osjećala sam se dijelom velike obitelji koja naglašava ljubav, iskrenost, dobrotu i zahvalnost. Dolazeći tamo, nisam ni slutila kakav će utisak jedno nesvakidašnje događanje ostaviti na moj život. Slušajući o Ivanovom životu i njegovim idealima, bilo mi je žao što nisam imala sreće osobno ga upoznati. No vjerujem da su me priče njegove obitelji i prijatelja približile njemu i onome za što se zalagao, a to je otvaranje vrata onima koji svojim trudom i radom teže izvrsnosti. Predivna dvorana, predivni govori, predivna glazba i ,ono najbitnije, predivni ljudi stvorili su u meni osjećaj zahvalnosti prema vlastitoj obitelji i svemu što je ona u dosadašnjem obrazovanju učinila za mene. Što se borila i što se još uvijek bori da mi pruži uvjete kako bih ostvarila najbolju verziju sebe. Bila mi je neopisiva čast prisustvovati Sjednici koja mi je uvelike promijenila pogled na svrhu obrazovanja. Pomogla mi je da shvatim kako do vrhunskih rezultata mogu doći isključivo vlastitom željom, voljom, radom i upornošću te da je ono što se naizgled čini nedostižnim, zapravo nadohvat ruke svakome tko je voljan usmjeriti svu svoju snagu prema vrijednostima za koje želi da postanu njegova budućnost. Veliko Vam hvala na tome!

    Marko Iveša, dobitnik Stipendije za drugu godinu preddiplomskog studija
    Sudjelovanje na trećoj Svečanoj sjednici Zaklade Ivan Bulić događaj je koji će mi zasigurno zauvijek ostati u sjećanju. Ponos, tuga, ali i svijest o značaju života prerano preminulog Ivana Bulića i radu Zaklade preplavljuju me i dan danas na samu pomisao o Svečanoj sjednici i dodjeli stipendija. Zahvalan sam, prije svega, na tom iskustvu. Znam da je ovo bio jedan od posebnih dana u mom životu. Jedan od onih koji vam mogu odrediti budućnost. Osjetio sam to i na licima drugih stipendista. Uistinu sam ponosan što sam imao priliku biti tada na tom mjestu, sa svim tim divnim ljudima, u jednoj od dvorana hrvatske povijesti i hrvatske budućnosti. Divim se snazi roditelja mladog intelektualca i snazi njegovih prijatelja, divim se što osobnu tragediju nastoje prevladati na ovaj način i pružiti ruku suradnje mladim ljudima, njihovoj izvrsnosti i trudu. Kažu da u životu nema slučajnosti; pravi značaj Zaklade vjerojatno ćemo shvatiti tek u budućnosti.

    Nikša Bekavac, dobitnik Stipendije za drugu godinu preddiplomskog studija
    Dojmljivo uređenje Preporodne dvo-rane Narodnog doma samo je uvećalo veličanstvenost događaja koji je sve vrijeme odisao emocijama: od sjete i tuge pa do ponosa i sreće. Predivno izvedene glazbene točke uz dirljive priče iz Ivanovog života sve su pri-sutne dovele jedan korak bliže ideji Zaklade, a nas su mlade potakle da nastavimo cijeniti životne vrijednosti koje nas oplemenjuju: izvrsnost, upornost, marljivost i prijateljstvo.
    Zahvaljujem Zakladi što je prepoznala naš rad, zalaganje i žrtvu, te smatram da će ovo priznanje biti samo vjetar u leđa, motivacija da ciljamo na uspješnije rezultate i veća postignuća. Podijeliti ponos s kolegama koji dijele iste ambicije i želju za iznadprosječnim daje neizmjeran osjećaj ispunjenosti i uvjeren sam da smo sudjelovanjem na ovom događaju postali bliže ispunjavanju Ivanovih ideala.

    Dražen Košćak, dipl. ing., ravnatelj Srednje strukovne škole Varaždin
    Hvala Vam na ovom predivnom događanju. Sve je bilo izuzetno organizirano, od prekrasne dvorane do svih onih toplih riječi punih poticaja i podrške, a posebno bih istaknuo odličan nastup naših vrhunskih umjetnika Sandre Bagarić i Đanija Stipaničeva.
    Ova nagrada bit će dodatni motiv našim profesorima, ali i učenicima jer dokazuje da marljiv i ustrajan rad uvijek bude nagrađen.
    Posebna zahvala obitelji Bulić koja je glavni pokretač svih tih krasnih događanja.

  • ZAHVALA IVANE VARKONJI, PREDSJEDNICE UDRUGE FARMICA

    Dobar dan svima.
    Podupirateljima Zaklade, uvaženim gostima, obitelji Bulić.
    Prošle godine pozvani smo i bili dio Svečane sjednice Zaklade Ivan Bulić. Slušali smo i gledali s oduševljenjem sve nagrađene mlade ljude koji će zasigurno postati „veliki“ i jednoga dana, na ovome mjestu, primiti Nagradu za životno djelo.

    Činilo mi se da se pomalo razlikujemo od vas ovdje, no shvatila sam da su naše ambicije jednake te da želimo i težimo istome – uspjehu i pružanju pomoći. Slušajući o Ivanu, znala sam da smo na pravome mjestu. Životinje su mnogima marginalni problem, razumijemo. Za nas nema razlike. Pomažemo i ljudima i životinjama koje su dio naših života.

    Prije 4 godine oformili smo utočište s minimalnim uvjetima za pse izbačene na cestu, u rijeku, ozlijeđene, tek rođene… Broj se stalno povećavao, a mi smo bivali na izmaku snaga. Imali smo želju uspjeti, no najčešće bi se vraćali na početak. Od infrastrukture nismo imali ništa, ali smo imali ruke da ih ugrijemo, vrijeme da ne budu sami i dovoljno ludosti da riskiramo nerijetko i svoj život kako bismo spasili njihov.

    Za Novu godinu zajedno se bojimo petardi. Ako nešto šušne noću, moraš im svakome pojedinačno objasniti da je to vjetar i obećati im da „ih neće nitko i ništa“. Pričamo im priče o dobrim, brižnim i odgovornim vlasnicima i oni su odmah dobro, samo zato jer smo uz njih. Svaku sreću uvećaju nam 300 puta, a svaku nevolju izlijeće blizinom. Usidreni među našim stopalima, ispratili bi s nama svaku našu suzu, smrt bližnjih ili slomljeno srce.

    Ivan je u svom domu formirao životinjsko carstvo, a mi smo, zahvaljujući njemu i vama, stvorili Farmicu. Utočište za pse, mačke i farmske životinje. Netko je nastavio tamo odakle je Ivan krenuo. Ništa nije slučajno. Ni to da nas je ove godine posjetio Ivanov tata i da je baš taj dan, nijedan drugi u godini, otišao Kimi. Ivanina i Ivanova maza. Svaka životinja na Farmici je Dora ili Kimi, vjerujte nam, svakoj poklanjamo ljubav kakvu ste im i vi pružili.

    Zahvaljujući vama, danas Farmica broji oko 100 životinja, mahom spašenih od sigurne smrti. Imamo pse, mace, magarca, gicu Ružu, patka Karla, koke, koze…Imamo životinjsko carstvo. I sretni smo. Imamo malo, a imamo sve. Hvala Ivanovom tati na posjetu i njegovoj vjeri u nas. Puno još moramo raditi da bi se registrirali kao sklonište. Hrvati se sa zakonom i inspekcijama. I hoćemo. Sve je lakše ako znate da netko, iako daleko od vas, brine da su svi na Farmici siti, na toplom, uredni i zdravi. Hvala vam do neba. Do Ivana i aviona.