Treća Svečana sjednica Zaklade

U ime mladog Ivana Bulića, koji je čitavog svog života zračio posebnom energijom, ispunjavao srca i mamio osmijehe na lica bližnjih, davao nadu i snagu potrebitima te impresionirao sve oko sebe svojim natprosječnim intelektom, a koji je nažalost prerano napustio ovaj svijet, nastavljena je prije tri godine započeta misija Zaklade Ivan Bulić.

Gotovo u istom sastavu kao i lani, uvećanom za nove podupiratelje, organizirana je treća po redu Svečana sjednica Zaklade Ivan Bulić. Promijenila su se samo imena dobitnika, izvrsnika koje na ovim godišnjim prosinačkim druženjima okuplja mladi, izvrsni znalac koji više nije dio ovozemaljskog svijeta i čije se nesebičnosti, blagosti i dobrote često i rado sjećaju svi koji su imali tu blagodat poznavati ga.

Njemu u spomen, Zaklada kontinuirano potiče, olakšava i omogućuje onim najboljima, prvenstveno studentima, a onda i mladim istraživačima, profesorima, znanstvenicima, inženjerima, tehnolozima i drugima u struci da postižu vrhunske rezultate posebice u području pekarstva, slastičarstva i konditorstva.

Svečana sjednica Zaklade održana je 4. prosinca 2019. godine u Preporodnoj dvorani palače Narodnog doma, na adresi Opatička 18.
Svečanosti su prisustvovali članovi Zakladne uprave, Stručnog povjerenstva, Poslovnog vijeća i Vijeća izvrsnosti, ugovorni, pravni i fizički podupiratelji, donatori i simpatizeri te svi nagrađeni izvrsnici u pratnji svojih najmilijih.

Raskošnu dvoranu, poznatu i pod nazivom Ilirska ili Dvorana zagrebačka, istovremeno su ispunili osjećaji iskrene tuge radi preranog gubitka sina, supruga, prijatelja, kolege, intelektualca i humanista te osjećaji neizmjerne sreće i ponosa kako nagrađenih tako i zajednice koja je prepoznala i nagradila njihov trud, požrtvovni rad, upornost, dosljednost te izvrsne rezultate.

Upravitelj Zaklade, Vladimir Bulić toplim je riječima dobrodošlice pozdravio sve prisutne, a tajnik Zaklade Željko Rupić osmislio je i moderirao svečani program.
Himnom studenata diljem svijeta, Gaudeamus Igitur, u sjajnoj izvedbi operne dive Sandre Bagarić u pratnji profesora Darka Domitrovića, započela je Svečana sjednica Zaklade.
Uz njih, vrhunsku izvedbu pažljivo odabranih glazbenih tema ljubavnog karaktera, u čijim je tekstovima i glazbi Ivan za života doista uživao, vokalno su upriličili poznati dalmatinski tenor Đani Stipaničev te od strane Zaklade dvostruko nagrađena Nika Mutak, danas djelatnica tvrtke TIM ZIP, kao i trostruko nagrađena dobitnica stipendija i nagrade Katarina Filipan, koja je uz impresivan glasovni raspon oduševila i sviranjem gitare.

Svoga se bratića prisjetio i Luka Bulić u izvedbi pjesme Olivera Dragojevića “Moj galebe”, a poseban su instrumentalni doprinos dali mlada glazbena umjetnica Lana-Lucija Horvatić na violončelu te direktor Sektora sirovina tvrtke TIM ZIP, Andrej Hanžek na violini.
Lijepih i dragih uspomena prisjetili su se Ivanovi prijatelji Ratko Vlajo i Ante Čačić, koji su dirljivim riječima dočarali zajedničke trenutke iz mlađih dana, uz pratnju Darka Domitrovića na klaviru.

Središnje događanje Svečane sjednice Zaklade bilo je proglašenje ovogodišnjih dobitnika.

Potpore, stipendije, priznanje i nagrade dodijeljeni su najboljim studentima te fizičkim i pravnim osobama koje su svojim radom i projektima dale poseban doprinos struci i društvenoj zajednici općenito, ostvarujući plemenite, humane i društveno korisne ciljeve.

Odlukom Zakladne uprave, Zaklada Ivan Bulić i ove je godine dodijelila potporu Udruzi Farmica iz Našica za dobrobit i zaštitu pasa, mačaka i drugih životinja. Potporu od 50.000,00 kn primila je predsjednica Udruge, Ivana Varkonji.

Potpora u iznosu od 20.000,00 kuna uručena je Srednjoj strukovnoj školi Varaždin za projekt izrade grisina. U ime škole, potporu je primio ravnatelj, Dražen Košćak.

Stipendija u godišnjem iznosu od 12.000,00 kn dodijeljena je odličnom učeniku Srednje strukovne škole u Varaždinu, Florijanu Kličeku koji se školuje za zanimanje pekar.

Ne računajući priznanja i nagrade, 2017. godine Zaklada je dodijelila 5 , lani 14, a ove godine čak 17 stipendija u iznosu od 15.000,00 kn godišnje.

Stručno povjerenstvo za izbor kandidata za dodjelu potpora, stipendija, priznanja i nagrada u sastavu prof. dr. sc. Damir Ježek, predsjednik, prof. dr. sc. Duška Ćurić, zamjenica predsjednika, prof. dr. sc. Damir Stanzer, dr. sc. Marija Carić i dipl. ing. Ivan Parać proslijedilo je Zakladnoj upravi prijedlog kandidata za akademsku godinu 2019. /20. koji je jednoglasno prihvaćen.

Dobitnici stipendije u iznosu 15 000 kuna godišnje su:
Renata Mavrić
Gloria Kovač
Marko Iveša
Nikša Bekavac

(Stipendije za drugu godinu preddiplomskog studija)

Nina Šarić
Arijana Dubović
Ena Buljubašić

(Stipendije za treću godinu preddiplomskog studija)

Sara Šarić
Karla Tomljanović
Katarina Varga
Klara Čuljak
Matija Pejković Prekslavec

(Stipendija za prvu godinu diplomskog studija)

Filip Zlatar
Marija Gregov
Dora Benšek
Ivana Birovčec
Katarina Filipan

(Stipendija za drugu godinu diplomskog studija)

Priznanje Zaklade Ivan Bulić za najbolji završni rad s naslovom „Karakterizacija sastava odabranih sekundarnih biljnih sirovina: Implementacija bioaktivnog ekstrakta kore banane u formulaciji jestivih filmova“, plaketa i potpora u iznosu od 3000 kuna dodijeljeni su Anamariji Dominko.

Nagradu Zaklade Ivan Bulić za najbolji diplomski rad s naslovom „Nutritivna i fizikalna svojstva bezglutenskog kruha s dodatkom prosa“, plaketu i potporu u iznosu od 5000 kuna osvojila je Lucija Štrkalj.

Godišnja nagrada Ivan Bulić za najbolji doktorski rad na temu „Oligosaharidi iz sekundarnih biljnih sirovina – izdvajanje, karakterizacija i primjena u razvoju funkcionalnih konditorskih proizvoda“, plaketa i potpora u iznosu od 7000 kuna dodijeljeni su Aleksandri Vojvodić Cebin.

Dobitnice Aleksandra Vojvodić Cebin i Marija Gregov zahvalile su, u ime svih nagrađenih, zakladnicima i podupirateljima Zaklade na prepoznavanju i nagrađivanju uloženog truda i napornog rada obećajući pritom kako će i ubuduće poštivati i promicati plemenite vrijednosti na kojima je Zaklada utemeljena te nastaviti rad na postizanju uspješnih rezultata.

Odabirom ovogodišnjih dobitnika, Vijeće izvrsnosti prošireno je za 20 novih članova, mladih stručnjaka čija želja, volja i intelektualne mogućnosti za ostvarenjem značajnih postignuća nadilaze prosječnost i koji će svojim budućim radom i zalaganjem nastojati doprinijeti realizaciji važnih i za ovu profesiju prijeko potrebnih ciljeva Zaklade.

 

  • GOVOR VLADIMIRA BULIĆA, UPRAVITELJA ZAKLADE IVAN BULIĆ

    Poštovane dame i gospodo.
    Dragi studenti, profesori i poduzetnici.
    Cijenjeni zakladnici, podupiratelji i donatori Zaklade Ivan Bulić.
    Dragi uzvanici, dragi glazbenici, dragi prijatelji.

    Dobro došli na 3. Svečanu sjednicu Zaklade Ivan Bulić.
    Dobro došli na još jedan skup istomišljenika posvećen radu, izvrsnosti i ljubavi.
    Hvala vam što ste došli u namjeri da date podršku i javno priznanje mladim intelektualcima koji su odlučili pokazati da je rad, znanje i mladost garancija dobre i sigurne budućnosti ljudske civilizacije.
    Simbolično, baš ovdje, u Palači naroda Hrvatske Akademije znanosti i umjetnosti.
    U spomen na moga sina Ivana i njegov način života, ponosni i zadovoljni, nagradama Zaklade Ivan Bulić odat ćemo priznanje i dati tako potrebnu i važnu moralnu, životnu i materijalnu potporu najboljima među izvrsnima, najupornijima među upornima i najhrabrijima među hrabrima.

    Toliko izvrsnima, toliko upornima i toliko hrabrima da su puni ljubavi prema svojim najbližima i cijelom okruženju prihvatili odricati se svakodnevne životne lagodnosti i prosječnosti i mukotrpnim, napornim, zahtjevnim i nesebičnim radom postići najviše razine znanja i spremnost za preuzeti odgovornost za brigu o svojoj i našoj zajedničkoj budućnosti.
    Mladima kojima njihova mladost nije bila zapreka shvatiti prioritete i svojim radom stvarati nove vrijednosti i ostaviti trag i realne primjerke suvremenih ljudskih dostignuća.

    Ivan je tijekom cijeloga svoga kratkoga života nesebično i neprestano širio ljubav prema svim ljudima i živim bićima oko sebe i bio posvećen takvom znanju koje spremno i uspješno dostiže izvrsnost i postiže perfekciju. Nikada si nije dozvolio luksuz buditi se zadovoljan prosječnim i običnim, onim već stečenim. Uvijek je u sebi pronalazio dovoljno hrabrosti da bez straha mašta, dovoljno mudrosti i razuma da prepozna svoje snove i dovoljno upornosti da te snove slijedi bez obzira na sve izazove i stranputice na putu do ostvarenja. Nikad spreman na poraze, ali uvijek odlučan da na putu ka uspjehu posrtaje i padanja zamijeni ponovnim ustajanjem i nastavljanjem zacrtanoga puta, uvijek dovoljno mudar i svjestan da je znanje najkraća prečica do uspjeha i pobjede i mnogo važnije od mogućnosti.

    Jer upravo znanje je put k stvaranju novih mogućnosti. Znanje je put ka hrabrosti i spremnosti za preuzimanje odgovornosti, put k mijenjanju svijeta na bolje.
    Danas ćemo mnogo puta u riječima i pjesmama svih koji će biti na ovoj pozornici, čuti riječ ljubav, jer ako je išta karakteriziralo Ivana i njegov način života onda je to riječ i pojam LJUBAV.

    Uvijek je, ne misleći na sebe, bio spreman podijeliti ljubav sa svojim najbližima, majkom, ocem, suprugom, svojim Kimijem, prijateljima, kolegama, ali i svima onima koji su ljubav trebali.
    Bila to ljubav kroz zagrljaj, nježnost i poljubac, ili kroz razgovor i savjet, ali i ona koja je onim potrebitima značila moralnu ili materijalnu podršku, uvijek je, bez zadrške, zaboravljao na sebe i davao čitavog sebe za tuđu sreću, tuđu radost, za osmijeh na licu i suzu radosnicu u oku onih koji su ga trebali. Onih koje je volio i onih koji su voljeli njega.

    A kada je Ivan volio, volio je bez granica, volio je bez kraja, volio je do neba, tamo gdje lete avioni.

    Dame i gospodo, dragi prijatelji.
    Poštovani studenti, magistri, doktori nauka, profesori.
    Dobri i dragi ljudi.

    Hvala vam što ste došli iz cijele Europe, što ste u svim svojim životnim svakodnevnicama, obvezama i stresovima iznašli vremena za biti danas sa nama ovdje, da udruženi odamo poštovanje znanju, izvrsnosti i ljubavi i što ste uz nas Zakladnike iznašli i materijalne mogućnosti da zajednički pokažemo koliko je snažna i moćna svijest o potrebi za znanjem i ljubav prema znanju, ljubav prema bližnjemu i kako u našim srcima i duši stalno i nepokolebljivo živi ta neugasiva vatra i energija ljudske empatije za sve one koji nas trebaju.
    I koliko nas to sve čini sretnima.
    Moj sin Ivan rekao bi da su takvi ljudi zaslužili opći ponos i vječno poštovanje.

    Hvala vam dobri ljudi.
    Dobro došli.

  • GOVOR NAGRAĐENIH

    Poštovani članovi Zaklade Ivan Bulić, njezini podupiratelji, dragi uzvanici.

    Pripala nam je izuzetna čast zahvaliti vam u ime ovogodišnjih dobitnika stipendija i nagrada na velikome priznanju vaše, a sada i naše, Zaklade.
    Hvala vam što ste prepoznali i nagradili naš dosadašnji rad i trud, ali i htijenje da nastavimo promicati izvrsnost, bilo u nama samima ili u drugima oko nas, dok tako pridonosimo boljitku zajednice u kojoj živimo.

    U ovom posebnom i svečanom trenutku, sretni smo i nadasve ponosni što smo svojim malim doprinosom postali dio iznimno nadahnjujuće priče o ljubavi i snazi, priče o tome da ono zaista vrijedno nikada ne nestaje već se samo pretače u neke nove oblike uvijek iste ideje. Imajući to na umu, istovremeno osjećamo i veliku poniznost i poštovanje prema liku i djelu Ivana Bulića te dužnost da opravdamo vaše povjerenje i u našim budućim djelovanjima.

    U svakom trenutku prema nama ste se odnosili s velikim poštovanjem i dijelili radost zajedničkog uspjeha.
    Imali smo priliku kratko vas upoznati prije ove svečane dodjele što je na nas ostavilo snažan utisak. Dojmile su nas se vaša srdačnost, otvorenost, toplina i iskrenost.
    Ova svečana dodjela svima će nam ostati u najljepšem sjećanju, veličanstvena i dostojanstvena.

    Prema onome što smo čule, Ivan bi baš tako i želio jer nikada nije pristajao na prosjek, već je uvijek težio izvrsnosti.

    Još jednom, veliko vam hvala što potičete nas mlade u ostvarenju naših potencijala. Gospodin Bulić bi rekao da su mladi energija i sloboda te da im uvijek treba dati priliku da pokažu što znaju i mogu. Njegova težnja za povezivanjem ambicioznih, sposobnih i marljivih mladih ljudi koji traže priliku i onih koju tu priliku mogu pružiti, osnažuje naše uvjerenje da se svaki trud uvijek isplati. Iskreno se veselimo sudjelovanju u daljnjem djelovanju Vijeća izvrsnosti Zaklade Ivan Bulić te obećavamo da ćemo poštivati i promicati plemenite vrijednosti na kojima je ona utemeljena.
    Na kraju, završile bismo stihovima Dobriše Cesarića koji možda najprikladnije ocrtavaju naše osjećaje:

    Taj san u slapu da bi mog’o sjati, i moja kaplja pomaže ga tkati.”

    Hvala Vam!

    Aleksandra Vojvodić Cebin i Marija Gregov

  • O IVANU

    Ratko
    Ivan.
    Muž, sin, prijatelj, kum…Ma brat.
    Ivan. Skoro nikada te nisam tako zvao, osim kad bi stvarno bilo ozbiljno, a i u tim sam trenutcima tako volio da si uz mene.
    Tako je malo vremena prošlo, kao da sam neki dan gledao u onaj ogroman osmijeh od uha do uha, gotovo u krug oko glave.
    Tako je puno vremena prošlo, nedostaješ nam još više.
    Pričamo s tobom svaki dan.
    Sretan sam što smo imali priliku ići kroz život zajedno. Kliknuli smo za 6 sekundi, prvoga dana, još na početku srednje škole.
    Nisi se sramio pokazati svoju natprosječnu inteligenciju.
    Bio si jedini koji je sve školske godine završavao ranije, tj. prvi.

    Čvrst u stavovima i ispravnog razmišljanja do kraja.
    Nisi odstupao od svojih načela, nimalo. Tako smo se i upoznali.
    Prvo smo se „pofightali“, u 6 sekundi, i to je bilo to, odmah potom postali smo burazi.
    To je bilo otprilike i tih 6 sekundi prije nego što si upoznao Ivanu.
    Ponekad brutalno iskren u izražavanju svog mišljenja, nekad malo blaži, ali uvijek si svima htio istinski dobro. Tražio si poštovanje, ali si ga i velikodušno davao.

    Obilježio si moj život, to je sigurno.
    Imam osjećaj da bih bez tebe puno manje u životu znao, vidio, upoznao. Ne bi bilo toliko predivnih ljudi u mom životu s kojima si me upravo ti upoznao.
    Prvi si se rasplakao na našoj svadbi. Možda i jedini.
    Bio si prvi, odnosno jedini koji je uzviknuo od sreće u sav glas.

    Ante
    Čovjeka kakav je bio Ivan, rijetko se sreće. U životu uvijek nastojiš težiti ispravnom pogledu na svijet i pronaći iskrene, prave prijatelje – takav je bio Ivan. Iskren i pravedan.

    Uvijek nasmijan, svojom je snažnom i posebnom energijom mogao pridobiti svakoga. Njegov entuzijazam i vječita želja za višim, boljim, činila ga je drukčijim od svih ljudi koje poznajem.
    Prst sudbine spojio nas je jedne ljetne večeri u beach baru na otoku Viru gdje nas je upoznala prijateljica Ivana. Odmah smo „kliknuli“.

    Bio je poseban, što je bilo lako za prepoznati, a kasnije se i potvrdilo kroz godine bratskih druženja. Isijavao je iskrenošću, toplinom i dobrotom. Toliko je malo trebalo da ga gestom, znakom pažnje obraduješ, a on bi uzvratio predivnom zahvalnošću. To je u meni izazivalo poseban, neopisiv osjećaj.

    Ratko
    Isprepleli smo živote i najviše uživali u malim stvarima.
    To mi je bilo najdraže. Kao što si i ti volio činiti male stvari za svoje najbliže.
    Male, ali koje te toliko mogu razveseliti…Svi ti detalji koje si pratio i pamtio.
    Pa tko bi drugi išao napuniti frižider svime što ja volim kada dolazim u goste?
    Ali baš svime.
    Na kraju je i mene veselilo ići kupiti taj tvoj ice tea dan uoči tvog dolaska..
    Takav si utjecaj imao na one koje si volio.

    Prvi si započeo s božićnim poklonima među prijateljima.
    Naposlijetku smo svi jedni drugima počeli kupovati poklone.
    Najteže je bilo kupiti poklon tebi jer si se ti više veselio kada si bio onaj koji ga daruje nama.
    Uživao si biti voljen, ali najviše si od svih nas pokazivao i davao ljubav.
    U širem društvu frajer, s najbližima romantik.
    Zvao si me iz Amerike s mjesta gdje smo jednom bili svi zajedno, a u tom si trenutku tamo zaprosio Ivanu.
    Od svih putovanja svijetom, svih mjesta koja si prošao i iskustava koja si skupio, najviše te veselilo biti doma sa svojom Ivanom i Kimijem.
    I naša kuća bila je tvoj dom. Imao si puno takvih. Najdraži su ti bili obični trenutci. Da gledamo zajedno film ili kuhamo i pričamo o malim stvarima. Mislim da ni sa kime nisam bio toliko puta u kinu, niti hoću. Niti sam ikada isprobao toliko kompleksnih recepata i raspravljao o kuharicama. Svestran, volio si sve probati.
    Fun facts:
    Na svojoj si svadbi ti najviše plakao. 🙂
    S 13 godina znao si sve Balaševićeve pjesme, a Vasu Ladačkog sam prvi put čuo kada si mi ga ti otpjevao.
    Borisu smo na jedrenju uspjeli napraviti double wet Willy.

    Ante
    Dočaravajući pravoga, stvarnoga Ivana, izdvojio bih jedan događaj.
    Jednoga dana trebao sam otići do dućana pa mi je Ivan napomenuo da bi bilo vrijeme da krenem, a ja sam mu dobacio ključeve svog/maminog Pola.

    S nevjericom je prihvatio ponudu koja mi se zauvijek urezala u pamćenje. Spomenuo mi je taj događaj stotinu puta. Tada nisam bio svjestan koliko je to cijenio.
    Na kraju te večeri, uzeo mi je mobitel iz ruke i upisao svoj broj pod „IVAN SOS“ uz napomenu da ga zovem bilo kada i za bilo što. Situacije koje su uslijedile, potvrdile su njegove riječi i po nebrojeni puta istaknule jednostavnost u iskazivanju poštovanja i ljubavi.

    Toliko je puta bio tu za mene i toliko me puta oduševio svojim manirima i pažnjom da sam se osjećao, i dan danas osjećam, privilegiranim što sam bio dio njegova života.
    Kroz ovu našu Zakladu, nastavio je širiti broj nas koji smo privilegirani što smo ga upoznali.

    Puno sam toga naučio iz naših druženja i na tome mu beskrajno hvala.

    Ratko
    Mnogi su mi se smijali, no nije mi to puno smetalo. Uživao sam nasmijavati te svojim izgovaranjem, odnosno ne izgovaranjem slova L. Tako smo jednom došli na golf gdje su nas pozdravili s „Dobar dan gospodo Buić i Vajo…“. Rekoh: “Ma namjerno sam im tako rekao, aha…”

    Jedne smo se godine ranije vraćali sa skijanja da odemo na premijeru prvih Gospodara prstenova i ja sam u kinu naravno odmah zaspao. Budio si me za vrijeme filma – „buraz, hrčeš“. Držao si rekord u gledanju filmova do kraja dok mi drugi spavamo.

    Jednom smo se „porječkali“ na gliseru, plivali do obale da nastavimo žustro tu raspravu, međutim toliko smo se umorili plivajući da smo se na plaži zagrlili i sjeli na piće.
    Znao si napamet riječi pjesme Bohemian rhapsody i govorio da je to najbolja pjesma na svijetu čak 10 godina prije nego su je stvarno i proglasili najboljom pjesmom na svijetu.
    Toliko si znao pojačati klimu da sam na moru, ako sam bio s tobom u sobi, redovito tražio poplun usred ljeta, osjećao sam kao pingvin.

    Počeo si igrati golf jer si bio ljevak za sportove s loptom, a još si uz to stvarno i bio ljevak. Bio si najbolji u golfu, a bez tebe ne bismo ni ja ni mnogi drugi igrali golf.
    Zapravo, ne znam kako da napišem koliko si poseban. Neću ni reći hvala. Nije još vrijeme za to.
    Ne može to biti kraj, ne smije i neće.
    Kumek, pričat ćemo sutra, i prekosutra, i preko prekosutra…

    Ratko Vlajo i Ante Čačić

  • ZAHVALA IVANE VARKONJI, PREDSJEDNICE UDRUGE FARMICA

    Dobar dan svima.
    Podupirateljima Zaklade, uvaženim gostima, obitelji Bulić.
    Prošle godine pozvani smo i bili dio Svečane sjednice Zaklade Ivan Bulić. Slušali smo i gledali s oduševljenjem sve nagrađene mlade ljude koji će zasigurno postati „veliki“ i jednoga dana, na ovome mjestu, primiti Nagradu za životno djelo.

    Činilo mi se da se pomalo razlikujemo od vas ovdje, no shvatila sam da su naše ambicije jednake te da želimo i težimo istome – uspjehu i pružanju pomoći. Slušajući o Ivanu, znala sam da smo na pravome mjestu. Životinje su mnogima marginalni problem, razumijemo. Za nas nema razlike. Pomažemo i ljudima i životinjama koje su dio naših života.

    Prije 4 godine oformili smo utočište s minimalnim uvjetima za pse izbačene na cestu, u rijeku, ozlijeđene, tek rođene… Broj se stalno povećavao, a mi smo bivali na izmaku snaga. Imali smo želju uspjeti, no najčešće bi se vraćali na početak. Od infrastrukture nismo imali ništa, ali smo imali ruke da ih ugrijemo, vrijeme da ne budu sami i dovoljno ludosti da riskiramo nerijetko i svoj život kako bismo spasili njihov.

    Za Novu godinu zajedno se bojimo petardi. Ako nešto šušne noću, moraš im svakome pojedinačno objasniti da je to vjetar i obećati im da „ih neće nitko i ništa“. Pričamo im priče o dobrim, brižnim i odgovornim vlasnicima i oni su odmah dobro, samo zato jer smo uz njih. Svaku sreću uvećaju nam 300 puta, a svaku nevolju izlijeće blizinom. Usidreni među našim stopalima, ispratili bi s nama svaku našu suzu, smrt bližnjih ili slomljeno srce.

    Ivan je u svom domu formirao životinjsko carstvo, a mi smo, zahvaljujući njemu i vama, stvorili Farmicu. Utočište za pse, mačke i farmske životinje. Netko je nastavio tamo odakle je Ivan krenuo. Ništa nije slučajno. Ni to da nas je ove godine posjetio Ivanov tata i da je baš taj dan, nijedan drugi u godini, otišao Kimi. Ivanina i Ivanova maza. Svaka životinja na Farmici je Dora ili Kimi, vjerujte nam, svakoj poklanjamo ljubav kakvu ste im i vi pružili.

    Zahvaljujući vama, danas Farmica broji oko 100 životinja, mahom spašenih od sigurne smrti. Imamo pse, mace, magarca, gicu Ružu, patka Karla, koke, koze…Imamo životinjsko carstvo. I sretni smo. Imamo malo, a imamo sve. Hvala Ivanovom tati na posjetu i njegovoj vjeri u nas. Puno još moramo raditi da bi se registrirali kao sklonište. Hrvati se sa zakonom i inspekcijama. I hoćemo. Sve je lakše ako znate da netko, iako daleko od vas, brine da su svi na Farmici siti, na toplom, uredni i zdravi. Hvala vam do neba. Do Ivana i aviona.