Osma Svečana sjednica prije sedam godina utemeljene Zaklade Ivan Bulić, uz nazočnost gotovo tri stotine uzvanika, održana je 4. prosinca 2024., u stožernoj ustanovi hrvatske kulture, znanosti i obrazovanja, u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu.
Nakon intoniranja himne studenata svijeta koju je interpretirala Sandra Bagarić, voditelj programa i tajnik Zaklade Željko Rupić je, otvarajući svečanost i pozdravljajući uzvanike, rekao da naslov te himne poznajemo po njezinom prvom stihu, studentskome, mladalačkom naputku – Gaudeamus igitur, na hrvatskom – U veselju živimo!, iako je njezin pravi naziv zapravo De Brevitate Vitae, O kratkoći života, o kratkoći života koji nažalost može biti puno i okrutno i bolno kraći od onoga našega kratkoga. Jedan takav kratki, ali sadržajni i nadahnjujući život, život prerano otišloga Ivana Bulića, okuplja svakog prosinca jedan mali krug velikih ljudi kako bi slavili mladost, znanje i izvrsnost u njoj!
Uz prisustvo zakladnika, podupiratelja, donatora i simpatizera, pripadnika akademske zajednice, ponosnih roditelja i prijatelja laureata, Svečana sjednica Zaklade bila je dvoipolsatno događanje čija je okosnica bila uručenje potpora, priznanja, nagrada i stipendija zaslužnima, uz pozdravne i govore zahvale i birane glazbene brojeve.
Kao što je sada i šire poznato, misija Zaklade Ivan Bulić je promicanje biotehnologije, prehrambene tehnologije i nutricionizma, posebice na način da dodjeljivanjem nagrada, priznanja, potpora i stipendija potiče i olakšava izvrsnima i najboljima, prvenstveno studentima, a onda i mladim istraživačima, profesorima, znanstvenicima, inženjerima, tehnolozima i svima drugima u struci da postižu vrhunske rezultate u području pekarstva, slastičarstva, konditorstva i prehrambene struke općenito.
Nije neskromno reći da, u tom smislu, Zaklada u sedam godina od utemeljenja bilježi impresivne rezultate. Osigurala je sredstva za: 134 studentske i 30 učeničkih stipendija, 10 priznanja za završni rad, 10 nagrada za diplomski rad, 9 nagrada za najbolji doktorat, 3 nagrade za životno djelo, 6 potpora osnovnim školama, 14 potpora srednjim školama i potpore drugim društveno korisnim programima i projektima šire društvene zajednice. Ukupni iznos nabrojenih sredstava jest 451.500 EUR, odnosno prosječno 64.500 EUR godišnje.
Zakladu Ivan Bulić podupire 39 tvrtki iz regije i Europe i 104 fizičkih osoba. Njezina djelatnost ne bi bila plodonosna, barem ne u ovome opsegu, bez presudnoga razumijevanja i davanja, ugovornih podupiratelja, podupiratelja pravnih i fizičkih osoba, te donatora i simpatizera i u tom smislu svi su im govornici na skupu izrazili veliku zahvalnost.
To je u svome pozdravnome govoru, na početku svečanosti, učinio i Vladimir Bulić, upravitelj Zaklade, istaknuvši, među ostalim, veliku zahvalnost zakladnicima, podupirateljima, sponzorima i simpatizerima, kao i Ivanovim prijateljima koji privatno podržavaju Zakladu, na pomoći bez koje Zaklada ne bi mogla biti toliko snažna i uspješna u potpori mladim izvrsnicima.
Ove godine Zaklada Ivan Bulić je dodijelila sljedeće potpore: našička Udruga Farmica, za zaštitu životinja, dobila je potporu u iznosu od 5.000 EUR za financiranje zamjene i montaže dotrajalih kućica u skloništu za životinje; Osnovna škola Frana Galovića u Zagrebu dobila je potporu u iznosu od 1.500 EUR za financiranje dodatnog materijala za nastavu, aktivnosti izvan učioničke nastave, školske prehrane i drugih potreba; Poljoprivredno šumarska škola u Vinkovcima dobila je potporu u iznosu od 3.000 EUR za realizaciju projekta „Starter – srce svakog kruha“, a Srednja škola Braća Radić u Kaštel Štafiliću potporu u iznosu od 3.000 EUR za projekt „Razvoj proizvodnje pekarskih proizvoda od kiselog tijesta uz dodatak pivskog tropa zaostalog iz proizvodnje školskog piva“.
Najbolji učenici srednjih škola iz područja prehrambene industrije zaslužili su stipendije Zaklade u iznosu od 1.500 EUR godišnje , a oni su: Ema Léblová iz Zadra, Matea Vidić iz Požege, Antonijo Štrbo iz Vinkovaca, Marija Gnječ iz Kaštel Štafilića, Ana Janjić iz Đakova, te Valentin Mandić i Katarina Čolakić iz Knina.
Stipendije u iznosu 2.400 EUR za studijsku godinu uručene su najboljim studentima Prehrambeno-biotehnološkoga fakulteta u Zagrebu:
– stipendiju za drugu, odnosno treću godinu prijediplomskog studija dobili su Dina Pehnec, Rahela Pelušić, Mia Lazić, Mauro Mlinarić, Matias Bali, Ida Kralik, Ivana Blažević, Mare Jerković i Ivan Kuruc.
– stipendiju za prvu, odnosno drugu godinu diplomskog studija dobili su Nadia Bajrić, Ena Habuš, Mihaela Trzija, Amalija Danjek, Tea Dovšak, Marta Majetić, Magdalena Bunić, Andrea Vuksan-Ćusa, Emanuela Krpan, Kristina Mačinković i Lucija Matijašević.
– Priznanje za najbolji završni rad, uz potporu od 500 EUR, primile su studentice Magdalena Novački za rad s naslovom „Proces spontane fermentacije kiselog tijesta od ječmenog i zobenog brašna“ te Lana Kolonić za rad s naslovom „Utjecaj
dodatka ekstrakta ružmarina i koprive na bioaktivna i senzorska svojstva čokolade“.
– Nagradu za najbolji diplomski rad, uz potporu od 700 EUR, zaslužila je Vedrana Pleš za rad s naslovom „Nutritivna, senzorska i fizikalna svojstva bezglutenskog tankog kruha s dodatkom rogačevog i prosenog brašna“.
– Godišnja nagrada Ivan Bulić za najbolji doktorski rad, uz potporu od 1.000 EUR, uručena je, sada već dr. sc. Tomislavi Grgić za rad s naslovom „Netoplinske tehnologije za poboljšanje nutritivnog i tehnološkog potencijala zobi i ječma u tankom kruhu“.
Kao i svake Zakladne svečanosti, mladog, plemenitog znalca Ivana Bulića sjećali su se i njegovi prijatelji, a „Priče o Ivanu“ ovoga su prosinca s uzvanicima podijelili Bojan Guštin i Alan Voučko.
Stipendistice Zaklade Nadia Bajrić i Mia Lazić zahvalile su na uručenim stipendijama u ime svih dobitnika potpora, priznanja, nagrada i stipendija, a skupu se obratila i dekanica Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i predsjednica Stručnog povjerenstva Zaklade, prof. dr. sc. Verica Dragović Uzelac.
Pred auditorij je izašla i Martina Kolak, direktorica marketinga tvrtke TIM ZIP i Zaklade Ivan Bulić koja je za ovu prigodu napisala nadahnuti tekst „Ivanova poruka“.
U glazbenom dijelu programa 8. Svečane sjednice Zaklade Ivan Bulić nastupili su prijatelji Zaklade Sandra Bagarić, vokal, Darko Domitrović, glasovir, Ana Rucner, violončelo, Lea Dekleva, glasovir, Luka Bulić, vokal i gitara, Nika Bulić, glasovir, Nika Došen, vokal, Andrej Hanžek, violina, Katarina Filipan, gitara, Petar Ruk, violina i Ženski zbor Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta.
-
GOVOR VLADIMIRA BULIĆA, UPRAVITELJA ZAKLADE IVAN BULIĆ
Poštovane dame i gospodo.
Cijenjene učenice i učenici, studentice i studenti, znanstvenice i znanstvenici i svi laureati Ivanovih nagrada i stipendija.
Uvažena gospođo dekanice, profesorice i profesori kao i djelatnici Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta.
Dragi i poštovani zakladnici, podupiratelji i simpatizeri Zaklade Ivan Bulić.
Cijenjeni roditelji i rodbino naših laureata.
Dragi prijatelji.Iako Ivan nije s nama već punih osam godina, osam godina dugih kao cijela vječnost, njegov blistavi osmijeh još uvijek boja naša sjećanja bojama radosti i nježnosti, a njegova dobrota i briga za one kojima je pomoć potrebna budi osjećaj obveze u našim mislima i djelima, obveze da nastavimo, da ne zaboravimo i da ne posustanemo.
I, eto, opet je došlo vrijeme kada sa suzom u oku i dubokim i neizbrisivim bolom u duši, sjećajući se Ivana na njegov Dan tužne radosti, ali i dan kada se s osmijehom na licu i velikom radošću u srcu okupljamo zbog divnih mladih ljudi koji svojim radom, upornošću i rezultatima svojih napora, zbog svojih mnogih, dugih neprospavanih noći i zbog svoje brige za okruženje, svog poštovanja prema bližnjima, njihove snažne spoznaje o potrebi stalnog učenja i istraživanja, zbog svoje znatiželje za novim znanjima i potrebe da svojim znanjem i kreativnošću svijet oko sebe čine boljim i ljepšim, zbog njih koji tako snažno podsjećaju na način života i suživota, na optimizam, vjeru u bolje sutra i na pregršt ljubavi koja se nesebično dijeli svima oko sebe, upravo onako kako je to činio Ivan.
Zato, dobro došli dobri i dragi ljudi, dobro došli dijeliti dobrotu, ljubav i vjeru u mladost, vjeru u ljude i vjeru u bolje sutra, dobro došli poticati znanje i znanost upravo na mjesto i u kući koja pohranjuje, čuva i brine o kulturi i znanosti u Hrvata.
Vaše prisustvo nam je potvrda i dokaz da je Zaklada Ivan Bulić već osmu godinu na pravome putu i da ispunjava vaša očekivanja.Od ogromne je važnosti i nezamjenjiva je vaša današnja prisutnost u ovako velikom broju, kao simbol i potvrda ovim mladim i vrijednim genijalcima, biserima hrvatskog srednjeg i visokog školstva u području prehrambene industrije, koji, svjesni značenja i važnosti svog obrazovanja i znanja za budućnost naše zemlje, našeg svijeta i naše civilizacije, uporno i beskompromisno ostaju na izabranom putu učenja, znanja i izvrsnosti.
Utoliko veći i snažniji će biti vaš pljesak koji će odzvanjati u njihovim ušima, sjećanjima, uspomenama na dan dobivanja priznanja i biti im dodatni motiv na teškom putu koji su izabrali, biti poticaj i energija potrebna da teže uvijek boljem i savršenijem.
Zato vam, uvažene dame i gospodo, želim u ime svoje supruge Dajane i svoje osobno zahvaliti na svemu što ste učinili da ova tužna, ali i lijepa priča o jednom posebnom mladiću traje i prenosi dobrotu i ljubav već tolike godine.
Hvala velika roditeljima naših laureata koji znaše i htjedoše svoj život posvetiti odgoju ovakve divne i posebne djece.
Čestitam vam na uspjehu vaše djece koji je istovremeno i dokaz vašeg truda, brige i ljubavi u njihovom odgoju i koji je ujedno i vaš životni uspjeh i pobjeda.Hvala vama draga djeco, učenici, studenti i mladi znanstvenici što na ponos svojih roditelja, rodbine i prijatelja posvetiste svoj život ispravnim ljudskim vrijednostima i bez odmora, umora, stajanja i zadrške stvarate nove vrijednosti, nove ideje i nove puteve k boljoj i sretnijoj budućnosti. Čestitam vam na svim vašim ostvarenjima, a osobito vama koji ste s nama na postolju najboljih već drugi ili treći puta.
Hvala svim profesoricama i profesorima našeg Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta, a danas vas je s nama skoro trideset, hvala na vašem neumornom trudu, ogromnom povjerenju u našu mladost i velikoj ljubavi prema vašoj tako odgovornoj profesiji, hvala vama koji ste iznjedrili ove mlade genijalne umove spremne preuzeti odgovornost za zdraviju i kvalitetniju ljudsku prehranu u budućnosti.
Čestitam vam svima na blistavim rezultatima i mladim ljudima koje kreirate i stvarate.Hvala dobrim i humanim ljudima koji osim brige za svoje bližnje nesebično velik dio svoga vremena i života, dio svoje empatije, posvećuju ugroženim i potrebitim životinjama i nadljudskim naporima spašavaju zdravlje i živote, brinu o najboljim prijateljima ljudi, kao što je to Ivan činio cijeloga svoga života.
Posebno veliko hvala svim zakladnicima, podupirateljima, sponzorima i simpatizerima kao i Ivanovim i našim prijateljima koji privatno podržavaju i pomažu Ivanovoj i našoj Zakladi jer vi ste uvjet bez kojega ne bismo mogli biti toliko snažni i uspješni u potpori mladim izvrsnicima. Čestitam vam na vašoj hrabrosti, ustrajnosti i odlučnosti, na vašoj empatiji i ljubavi.
Hvala svim djelatnicima tvrtke TIM ZIP koji s posebnim ponosom, zadovoljstvom i izuzetnom odgovornošću pripremaju i organiziraju sve pripremne aktivnosti Zaklade, od natječaja, realizacije izbora kandidata, do pripreme i organizacije ovog našeg divnog okupljanja. Čestitam vam svima na tome jer to ne bi mogao napraviti nitko kao moji TIMZIP-ovci.
A za kraj, jer oni i jesu točka na i našega okupljanja, hvala našem zakladnom bendu, našim glazbenicima i umjetnicima, koji istovremeno i našu tugu i našu radost, naš ponos i našu ljubav i empatiju ukrašavaju i zamataju u prekrasni veo prelijepe glazbe, stihova i misli. Glazbe, stihova i misli koje su bile omiljeni našem Ivanu i koje bude uspomene i sjećanja.
Hvala vam lijepa dragi naši miljenici Apolona i Svete Cecilije.Dame i gospodo, želim vam uspješan dan prepun zadovoljstva, ponosa, ljubavi i radosti.
Sretno. -
PRIČE O IVANU
ALAN
Dragi prijatelji, obitelji i svi koji ste voljeli Ivana.
Teško je povjerovati da je prošlo osam godina otkako smo se posljednji put nasmijali njegovim šalama, divili se njegovoj nepresušnoj energiji, njegovom zaraznom osmijehu.
Sada je dio ove predivne manifestacije.
Sada, kad se prisjećamo Ivana Bulića, mog najboljeg prijatelja tijekom bezbrižnih dana srednje škole, čovjeka koji je ostavio neizbrisiv trag u životima svih nas koji smo imali sreću poznavati ga.Ivan i ja upoznali smo se prvog dana gimnazijskog života, u onim godinama kada se prijateljstva kuju čvrsto poput čelika. Od prvog dana, Ivan je bio drugačiji. Njegova znatiželja nije poznavala granice, a strast za učenjem i razumijevanjem svijeta oko sebe bila je zarazna. To su primijetili i profesori pa je nekolicini njih bio omiljen. Zajedno smo otkrivali svijet, raspravljali o svemu, onako kako to naivni srednjoškolci rade.
Sjećajući se danas tih dana, iznimna mi je privilegija da sam ga zvao najboljim prijateljem.BOJAN
Ivan i ja upoznali smo se u srednjoj školi, na prvom školskom putovanju, i mislim da smo obojica vrlo brzo shvatili da će to prijateljstvo dugo potrajati.
I dalje traje. I uvijek će.
Bez obzira što je Ivan bio dvije generacije mlađi, zbog svoje vedrine, inteligencije i osobnosti, brzo se uklopio među starije razrede.
Često mislim o Ivanu i naviru mi tisuće uspomena iz srednje škole, od svih izleta, putovanja, sportova, izlazaka pa sve do ponekog školskog odmora, jer nekada je i 45 minuta školskog sata bilo puno da se ne vidimo i popričamo o najnovijim tračevima i događanjima, ali na svu sreću nemam toliko vremena da sve ispričam tako da, ne brini, neke priče ostat će još neko vrijeme samo naše.Nakon srednje škole otišao sam u Beč na studij, a godinu dana kasnije, kada sam čuo da Ivana također dolazi studirati u Beč, znao sam da nas dijeli samo još jedna godina od početka jednog od najboljih razdoblja u našim životima. I tako je i bilo. Svakodnevna druženja, odlasci na predavanja, upoznavanja novih prijatelja iz cijelog svijeta, karting i cruising, samo su neke od najljepših uspomena iz studentskih dana.
ALAN
Neka od najljepših sjećanja s Ivanom su ljetovanja u Šibeniku i Lošinju, jedrenja Jadranom s njegovom obitelji, nebrojeni izlasci i kućni tulumi od kojih je neke i sam organizirao, zajedničko putovanje u London i brojna druga. Uživao sam gledajući kako zajedno rastemo iz golobradih klinaca u uspješne mlade ljude.
Ostavio je veliki trag u formiranju osobe koja sam danas i zato će uvijek biti dio mene.Ivan je bio rođeni vođa, ali ne onaj koji nameće svoju volju, već onaj koji inspirira svojim primjerom. Njegova upornost i odlučnost tjerala je i nas ostale da dajemo sve od sebe.
Iako je bio izrazito inteligentan i uspješan, Ivan nikada nije bio arogantan ili bahat. Njegova skromnost i toplina osvajale su srca svih koji su ga poznavali. Uvijek spreman pomoći, uvijek s osmijehom na licu, Ivan je bio onaj prijatelj kojem ste se mogli obratiti za bilo što. Jedan od ljepših primjera njegove osobnosti i obzirnosti je kada smo sa 16 godina Ivana, Ivan i ja otišli na dva tjedna učenja engleskog u London i iako sam bio tamo s friškim parom, ni u jednom trenutku se nisam osjećao viškom.
Rijetko tko bi u tim godinama to mogao napraviti, ali Ivan je bio poseban.BOJAN
Oduvijek smo imali puno zajedničkih tema i interesa, što nije bilo teško s obzirom na Ivanovo široko znanje, a jedna od posebno omiljenih tema bio je film i novosti iz tzv. “sedme umjetnosti”. Budući da se bavim filmom, nisam imao izbora nego prepričavati Ivanu sve novo što bih čuo, a on me često znao iznenaditi detaljima za koje do tada ni ja nisam znao. Jako sam cijenio Ivanovo mišljenje i nerijetko bih ga pitao za savjet ili razmišljanje o filmu za koji sam nekada trebao donijeti i poslovne odluke. Svaki put kada bih ga zamolio, Ivan bi s lakoćom pročitao scenarij za film koji se tek treba snimiti, a njegova neograničena mašta znala je stvoriti jednu viziju filma koje se ne bi posramili ni najbolji svjetski redatelji i producenti.
Zbog posla često putujem u Los Angeles, a to je vjerojatno jedna od najomiljenijih destinacija gdje smo se Ivan, Ivana i ja voljeli družiti. Nikada nam ne bi bilo dosadno istraživati grad, plaže, restorane, parkove, voziti se satima bez destinacije i samo uživati u detaljima koje smo puno puta prije toga vidjeli jedino na ekranu.
ALAN
Danas ga se često sjetim. Volio bih toliko toga podijeliti s njim, dobiti savjet, nasmijati se ili dobiti potporu u teškim trenutcima.
Njegov prerani odlazak ostavio je ogromnu prazninu u našim životima. Ali danas, kada se prisjećamo Ivana, ne želimo tugovati. Želimo slaviti njegov život, njegovu ljubav prema Ivani, obitelji i prijateljima, njegovu strast prema učenju, sportu i putovanjima.
Želimo se sjećati njegova zaraznog smijeha, njegove dobrote i njegove neiscrpne energije.Ivan Bulić bio je više od prijatelja, bio je inspiracija. Njegova nas je priča naučila da cijenimo svaki trenutak, da slijedimo svoje snove i da nikada ne odustajemo od onoga što volimo. Iako ga više nema među nama, svojim utjecajem na naše živote živi u nama, u svakom osmijehu, svakom izazovu koji prihvatimo, svakom prijateljstvu koje njegujemo.
BOJAN
Previše je vremena prošlo otkada se nismo zajedno smijali, isprobavali novi burger u gradu ili išli gledati novi film u kino, ali s obzirom na neizbrisiv trag koji si ostavio u našim životima, uvijek ćeš biti tu sa svima nama u svim situacijama u kojima smo zajedno uživali i koje smo kao društvo voljeli dijeliti.
Nedostaješ. Žao mi je što sam toliko dugo čekao da se popnem na ovu pozornicu i ispričam dio naše priče svima prisutnima. Čekao sam zato što sam znao da ovo neće biti nimalo lagan zadatak, ali isto tako znam da bi ti uživao gledajući me kako se znojim i tresem pred velikom publikom, baš kao što si to radio i na fakultetu za vrijeme mojih prezentacija.
Dragi Ivane, beskrajno nedostaješ.ALAN
Hvala ti, Ivane, za sve što si nam dao. Tvoj će osmijeh zauvijek sjati u našim srcima.
Alan Voučko i Bojan Guštin
-
ZAHVALA U IME NAGRAĐENIH
NADIA
Poštovani zakladnici, podupiratelji, donatori i simpatizeri Zaklade Ivan Bulić, dragi gosti te posebno cijenjena obitelji Bulić.
Okupiti se danas na 8. Svečanoj sjednici Zaklade, sudjelovati u ovom događaju ispunjenom ponosom, radošću, ali i tugom koje zajedno proizlaze iz teške i inspirativne Ivanove priče, neizmjerna je čast i zadovoljstvo.
Iznimno nam je drago što možemo u ime svih stipendista te dobitnika nagrada od srca zahvaliti što su trud, rad, želja i upornost prepoznati upravo kod nas, te što nas iz tog razloga ova Zaklada nesebično odlučuje nagraditi.MIA
Cijenjeni zakladnici, podupiratelji, donatori i simpatizeri Zaklade Ivan Bulić, dragi gosti, a posebno cijenjena obitelji velika srca, obitelji Bulić.
Danas smo ovdje upravo zbog vaših velikih srca, nesebičnosti, rekli bismo plemenitosti, jer ste upravo nama odlučili pomoći u učenju nečeg novog i savladavanju malih i velikih prepreka koje su pred nama.
„Izgubljen je svaki dan u kojem nisi naučio nešto novo i nisi učinio nešto da naš svijet bude bolji i ljepši“, Ivanove su riječi koje ga, prema onome što sam o njemu pročitala, savršeno opisuju.
Potrebna je velika hrabrost, empatija te ljubav prema drugome da bi se stvorila ovako snažna Zaklada koja podupire izvrsnost nepoznatih studenata koji su pokazali dijelove Ivanovog načina razmišljanja i življenja.NADIA
Hvala vam što u našim postignutim uspjesima prepoznajete ustrajnost, ambiciju i želju da svakim danom budemo ne samo bolji studenti, već prije svega bolji ljudi.
Upravo tome nas ova Zaklada i uči.
Ivanov lik i njegova djela inspiracija su svima nama da radosni i nasmijani, željni novih spoznaja i mogućnosti koje nam se nude, budemo prije svega pošteni, puni ljubavi i spremni pomoći drugome. Uče nas ono što je Ivan nekad učio druge, a to je da budemo zaljubljeni u život, bogat ljudski um i ljudske raznolikosti koje svakog od nas zasebno čine posebnima.
Istaknuti se u mnoštvu zahtijeva veliku predanost, snalažljivost, samouvjerenost i nošenje s raznim izazovima, a to je ono u čemu uspijevamo i na što mi nagrađeni možemo biti ponosni. Uz velikodušnost koju nam Zaklada pruža, napredovati još više i pomicati vlastite granice zasigurno je ono čime je potaknut svatko od nas ovdje prisutnih.
Nekoć je Ivan govorio: „Mladima treba omogućiti pristup svim znanjima i informacijama. Dužnost je to svakog društva, dobrog i mudrog poslodavca.“
Vi nam, draga Zaklado, upravo to i omogućavate.MIA
Učiti novo, baviti se sportom, voljeti životinje, putovati, plesati, voljeti, živjeti život punim plućima – sve je to bio Ivan, a u svakom tom dijelu ima i nekog od nas. Biti drugačiji, biti izvrstan u onome što radiš, a pritom neizmjerno uživati. I pomagati. Pomicati granice.
Takva je i ova Zaklada koja nosi njegovo ime. Pomaže. Pomiče granice. Omogućava pristup znanjima i informacijama. Priznaje, pohvaljuje i podržava naše rezultate baš onako kako bi, vjerujemo, Ivan želio.NADIA
Teško je odabrati prave riječi zahvale postavši dio ove tužne, ali nadahnjujuće priče ispunjene ljubavlju, hrabrošću, plemenitošću, vjerom u bolje sutra i vjerom u uspjeh drugoga.
Pronaći snagu i iz tužne priče izgraditi ovu divnu i velikodušnu Zakladu, samo je odraz iznimne hrabrosti i ljubavi koja je u vama, draga i poštovana obitelji Bulić.
U ovome svečanom i nezaboravnom trenutku, zahvalili bismo onima bez kojih, vjerujem, nitko od nas danas ne bi bio ovdje. Našim voljenim obiteljima i dragim prijateljima. Hvala vam što ste nam od početka podrška i potpora i što ste nas naučili da upravo to znamo i cijeniti.MIA
I zato, u ime svih dobitnika stipendije Zaklade Ivan Bulić, a na jezicima koje je i Ivan koristio, Vielen Dank!, Thank you very much! i Puno hvala! na Vašoj pomoći da naučimo nešto novo i da pokušamo učiniti naš svijet boljim i ljepšim.
NADIA
Hvala Vam na ogromnoj prilici koja je svakom od nas ovdje pružena. Hvala na ovom prekrasnom emotivnom događaju kojem možemo prisustvovati te iz kojeg, vođeni plemenitim vrijednostima, možemo koračati dalje i stvarati nove ideje i uspjehe.
Nadia Bajrić i Mia Lazić
-
ZAHVALA DEKANICE PREHRAMBENO-BIOTEHNOLOŠKOGA FAKULTETA, PROF. DR. SC. VERICE DRAGOVIĆ-UZELAC
Poštovana obitelji Bulić, poštovani podupiratelji Zaklade Ivan Bulić, dragi studenti, dame i gospodo te svi cijenjeni uzvanici,
osobita mi je čast i veliko zadovoljstvo biti danas ovdje zajedno sa svima vama i pozdraviti vas ispred Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta, u ime svih zaposlenika i u svoje osobno. Izabrati riječi kojima bih izrazila svoje poštovanje i divljenje prema jednom izuzetnom mladom čovjeku, Ivanu Buliću, čije ime nosi Zaklada, težak je zadatak, ali ujedno privilegija i izuzetna čast. Energija, vizija i ljubav prema životu ovog mladog vizionara i divnog čovjeka ostavili su neizbrisiv trag u srcima svih koji su ga poznavali, a slušajući od svih tih ljudi priče o Ivanu, imam osjećaj kao da sam ga i ja poznavala.
Baš kako bi to Ivan želio, danas ovdje slavimo ljubav, slijedimo iskru koju je ostavio u nasljeđe svima nama, a ova Zaklada, osnovana u njegovu čast, simbol je sjećanja na njegov život, načela i vrijednosti koje je utjelovljavao. Vjerujem da pozitivna energija i emocije koje danas ispunjavaju ovu dvoranu svakoga od nas podsjećaju na to koliko jedan, ali poseban mladi čovjek duhom može biti prisutan među nama i koliki je neizbrisiv trag Ivan ostavio iza sebe. Njegova predanost, ljudskost i neiscrpna energija ostavili su nasljeđe koje nas, i danas, potiče i na razmišljanje i na djelovanje, a Zaklada koja nosi njegovo ime nije samo institucija, ona je i obećanje da ćemo nastaviti podržavati izvrsnost i strast prema stvaranju, težnju prema drugačijem i boljem, baš kao što je Ivan to činio.
Ovdje, pred svima vama, istinski iz dubine srca želim izraziti svoje divljenje prema Ivanovim roditeljima, Dajani i Vlatku, koji su smogli snage svoju tugu pretočiti u plemenitost i ljepotu davanja te kroz Zakladu podupirati mlade ljude koji su prepoznali da je ulaganje u sebe najveća investicija, ne misleći pritom samo o izrastanju u vrhunske stručnjake, već i da postanu dobri i plemeniti ljudi. Drago mi je da su to prepoznali i naši studenti koje s veseljem danas gledam u ovoj dvorani.
Dragi studenti, današnje nagrade, priznanja i stipendije koje su vam dodijeljene usmjerene su prema budućnosti koja je pred vama, a želim vam da suvereno i uzdignute glave kročite stazama života, spremni odgovoriti na izazove koji vas očekuju, ali i iskoristiti beskrajne mogućnosti koje vam se pružaju.
Vi ste snaga našeg društva, nositelji promjena i graditelji boljeg svijeta, zato i dalje budite hrabri u svojim ambicijama i nemojte se bojati slijediti svoje ideale, ali ne zaboravite da su istinska izvrsnost i uspjeh u životu uvijek protkani ljudskim vrijednostima. Ivan Bulić je unatoč svojoj mladosti bio čovjek koji je vjerovao u snagu znanja, ljudskost i predanost i to su vrijednosti koje želim da i vi slijedite.
Na kraju, neka nas Ivanov duh i dalje vodi, njegova ljubav prema učenju, radu i ljudima neka bude naš trajni podsjetnik koliko je važno ulagati ne samo u sebe, već i u druge. Neka ovo današnje slavljenje plemenitosti i davanja, sve ove nagrade, priznanja i stipendije budu inspiracija, ne samo studentima, nego i svima nama, da vjerujemo u svoje snove, da živimo svoje ideale, a ljubav prema životu, ljudima i radu neka nas vodi kao svjetionik u svim našim nastojanjima.
Čestitam od srca svim današnjim laureatima i još jednom želim izraziti zahvalnost obitelji Ivana Bulića, članovima i podupirateljima Zaklade Ivan Bulić i svima koji su omogućili ovu današnju svečanost.
Želim vam svima puno sreće! -
IVANOVA PORUKA – TEKST NAPISALA MARTINA KOLAK
Često promišljamo o životu. O prolaznosti vremena. Kvaliteti življenja. Ciljevima i svrsi.
Vrijednostima. Odabirima. Zadovoljstvu. Sreći.
I s punim pravom nas zaokuplja misao jesmo li učinili dovoljno za boljitak svijeta koji nas okružuje. Jesmo li učinili sve što je u našoj moći?
Ili smo možda prečesto skrenuli pogled, zažmirili i ostali tihi kad je trebalo podići glas?Jer bitno je. Bitno je zalagati se za bolje i mijenjati ono što ne valja.
Bitno je davati. Poticati. Oplemenjivati. Gledati u budućnost.U svega 30 godina svog života, plemeniti mladi znalac, Ivan Bulić, ostavio je mnogo.
Čak i suviše kratki mladenački dani bili su dovoljni da ostavi neizbrisiv trag.
Da ostavi ono što ovozemaljskome svijetu itekako nedostaje.
Osmijeh. Taj blistavi, iskreni osmijeh.
Znatiželju. I to onu pomalo luckastu koja otkriva svijet zaranjajući u maštu.
Ljubav. Prema bližnjemu. Prema potrebitomu. Prema znanju. Prema svijetu.
Volio je tako čisto, iskreno, plemenito. Širio je sreću. Sijao vedrinu. Grlio dobrotom.Svojim životom ostavio nam je važnu poruku.
Pokazao kako izgleda život vrijedan pomena.
Svojim životom Ivan je svjedočio i poručio da se život ne mjeri brojem godina, već onime što smo ostavili za sobom.
Onime po čemu će nas pamtiti. Onime što će odjekivati i sutra i prekosutra.
I godinama nakon toga. Generacijama.U čast Ivanova lika i djela, prije punih 7 godina, osnovana je Zaklada Ivan Bulić.
Zaklada danas okuplja osam generacija izvrsnika, ukupno više od 200 laureata, a koji su po mnogim karakteristikama i životnim vrijednostima odraz Ivanove izvrsnosti, empatije i altruizma.
Okuplja znalce i humaniste koji putuju bez straha, koji savladavaju prepreke i stvaraju bolju sliku društva. Na tom putu, koji nije nimalo lak ni jednostavan, velikodušno ih podržava gotovo 150 fizičkih i pravnih podupiratelja Zaklade, kako iz naše zemlje tako i iz regije i Europe.
Hvala vam na tome.U promišljanju o životu, važno je shvatiti da je život mnogo više od fizičke prisutnosti.
Mnogo više od onoga vidljivoga.Možda više nije s nama, ali Ivan je itekako tu. Prisutan u svakome od nas.
Kadgod učinimo dobro djelo, pružimo ruku ranjivome ili udomimo mačića, tu je.
Kad posegnemo za novim znanjima, opet je tu.
Javlja se u pjesmi, zraci sunca, blagom povjetarcu.Ostavio je za sobom mnogo. I ne prestaje davati.
Jer ovom svijetu potrebno je još toliko toga. Ponajviše osmijeh.Onaj blistavi, iskreni, osmijeh, Ivanov osmijeh.